11.11.2005., petak

Trojanski konj je naspram mene kurac

Ako Vam je prošli post kurca valjao, ni ovaj neće biti bogznakaj. U srijedu sam nakon radnog dana, a radni dani su posljednih par dana sve duži i duži, sa bratićem Vođom otišao kod Srbina po mesinu koju je on bio naručio, a sve sa ciljem da je nas dvojica pojedemo u njegovom domu, a opet sve zato jer je on nabavio turšiju u Mercatoru. I tako smo nas dvojica otišli po mesinu kod Srbina. Nabavili smo si za doma dvije punjene pljeskavice, ćevape i uštipke. Dupla doza kajmaka je išla uz to, normalno. Onda smo sve to fini pojeli kod njega. Skupa s turšijom. Kad smo se najeli, gledali smo što sve može nova grafička kartica mog bratića. Onda sam otišao doma.

Jučer smo Dragutin i ja otišli u Kset na Steve Wynna. Bilo je puno ljudi, a mi smo malo zakasnili na predgrupu, naše jedne i jedine, My Buddy Moose. Iako sam vidio samo par pjesama, bili su zakon. Dragutinu su se isto svidjeli. Za razliku od Steve Wynna. Koji mu se nije svidio. Ali je meni baš bio zejkn. Meni je bio zejkn, a Dragutin se napio na šanku, čekajući da Steve svrši. I igrao je igrice na mobitelu. A kad je dotični svršio, onda smo malo hengali u Ksetu sa još dosta ljudi, ne bi li se premjestili u Limb. A tamo je pak bila gužva, pa smo odlučili ići do SC-a. Tamo je navodno bio neki parti u povodu nekih dana cirkusa ili neke takve ceremonije. Ali, vid zajeba, tamo je šank bio zatvoren, te smo još jednom posisali gigantski pimpek. Onda se htjelo ići u Spunk, ali Dragutinu i meni je to bilo jednostavno predaleko za vračat se kući na radni dan, pa smo otišli doma. Stali smo po putu do doma tri puta. Jednom da se popišamo, drugi put da usnimim kip svete Marije kroz prozor one zgrade gdje žive one redovnice reda kojemu je pripadala i majka Tereza i na benzinskoj pumpi da kupimo okrijepu za daljni nastavak puta. Okrijepa je bila u vidu Montana sendviča.

Kad sam došao doma, donio sam zaključak da nisam još pospan, pa sam odlučio pogledati kraj nekog stupidnog francuskog filma, a bogami i Gilmorice. Jer ih nikad ne uspijem pogledati po danu, pošto, jelte radim. A prelijen sam da bi se ranije budio i ranije išao na posao, ne bi li popodne stigao na Gilmorice. Kao što sam nekad radio sa Dawson's Creekom. Koji je doduše išao oko 18.15. A to bi bilo odlično vrijeme za Gilmorice. Jer bi onda stizao na njih bez problema. Uglavnom, počeo sam gledati Gilmorice. I odgledao sam ih do kraja. ali sam shvatio da mi fali veliki komad u sredini, jerbo se moj zaključak da nisam pospan ipak pokazao netočnim. A kazna je stigla danas ujutro. Jer, iako me u sedam, kao i svakog jutra probudio mobitel svojom zvonjavom, a pola sata kasnije i majka, koja me obavijestila da ide na plac, ja sam se probudio tek u pol deset negdje i samo se obukao i izletio iz kuće i onda onako pospan gurao pedale što sam jače mogao. A to ne volim nikako. Ali to već znate, ako ste čitali dva posta prije. Eto. Bulungaris!!

- 17:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< studeni, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Komentari On/Off

Moji prijatelji i ja smo tema ovog vrućeg bloga. Svakim nastavkom biti će otkriveno sve više i više detalja o našim intimnim, ali ispraznim životima. Stoga nestrpljivo očekujte svaki novi dan u tjednu jer ovaj blog je ono pravo.

Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor
Dom urbanih frizura
Bo' Selecta
DropBike

Tu možete vidjeti što se slušalo proteklog tijedna! Predivno...




Rado ću čuti Vaše savjete ili možda želje. Ako ste k tome i zanimljivi možda se običan kontakt pretvori u pravo prijateljstvo!!! Pomozite mi da steknem barem dvoznamenkasti broj prijatelja!

Eto novog mejla
kbucimir@gmail.com


Moj broj onog programa sa cvjetekom pomoću kojeg ljudi mogu komunicirati bez da se vide. Slobodno se javite.

304645703