U bijeg se bio dao
|
Vikend je bio dobar. U petak je nas nekolicina slavila rođendan drugarice PrittPen. Prvo kod nje doma, pa onda u Spunku. Dobro je bilo. Pogotovo na putu do Spunka. Jer, čim smo kročili nogama na tlo autobosnug terminala kod Zagrebačke banke u Paromlinskoj, zapahnuo me poznati miris McDonald's restorana. Skoro pa bez najave skrenuo sam lijevo, a Tila je slijedila kao slijepa. Kupih nekoliko različitih sendviča, ne bi li put do Spunka ugodnije protekao. No, napravih kobnu grešku. Dao sam ih Tili na čuvanje, dok sam pišao u pisoar za djecu u zahodu američkog prehrambenog diva. Kad sam izašao i iz zahoda i restorana, imao sam što za vidjeti. Moja četiri dragocjena, 40 kuna plaćena sendviča, ležala su na podu autobusnog terminala i ulaza u pothodnik. Tila je pokušala objasniti što se dogodilo, drugi su se smijali, a ja sam morao brzo reagirati. Brzo sam sve skupio s poda i stao jesti. Ne isplati se bacati hranu tek tako. Nismo buržuji brate. A i poučen poznatim Dragutinovim teoremom kodnog naziva 15 sekundi, nije bilo razloga za brigu. Dragutinov teorem kaže da je bilo koja hrana u dodiru sa tlom jestiva, ako se podigne sa poda u roku od petnaest sekundi. Na sreću (ili nesreću), samo je jedan sendvič imao direktan dodir sa vrlo vjerojatno upišanim podom. I to onaj koji najviše volim. Royale with cheese. Inače si ga ostavim za kraj, ali sad sam ga morao pojesti prvog. U Spunku se pilo, te veselilo. Onda smo gospa Deathless i ja krenuli prema domovima svojim. Zajedno smo išli do Glavnog kolodvora, gdje je njoj tramvaj stigao iste sekunde, a dok sam ja otkrivao da je moj otišao nešto prije njegovog, popušio sam još jedan, koji bi me doveo jako blizu doma moga. Tako da sam ja laganim korakom krenuo doma tu prohladnu jesensku noć. Subota je protekla zehr interesantisch. Probudio sam se u neko doba. Upalio kompjutor i buljio u njega sve do devet navečer, kad sam oprao tijelo i zaputio se prema KSET-u na koncert Cariboua. Iliti nekad grupe zvane Manitoba. Koji su prije godinu i nešto jebali majku na istom mjestu gdje su jebali majku i prekjučer. Dakle, dobro bilo. Kupio cede, popio nešto pive, a onda krenuo doma. Na putu do doma, pokušavao sam Tilu nagovorit da odemo žderat, ali nije se dala. Stoga nismo ništa jeli. A kad smo došli do njene zgrade, s druge strane pruge, preko cijelog parka, zamirisao je Ramadani. Par puta sam pao u napast da odem do njega i uzmem jednu s kajmakom za doma, ali na kraju ipak nisam. Sad mi sline cure. Pas mu mater. Nedjelja je prošla u kombinaciji gledanja televizije, rada na kompjutoru (pravog rada, onog za pravi posao) i rada na kompjutoru (rada na kompjutoru koji ne spada pod plaćeni rad, nego personalnu satisfakciju). Htio sam u kino, ali nitko nije htio sa mnom, a samom mi se nije dalo. Danas sam se sjetio da ima još ljudi s kojima se moglo u kino, ali sam skroz zaboravio na njih. Eh... A trenutno imam dilemu, ići u KSET ili ne. Sutra bi išao, ali da li da idem danas. Grozne muke me muče. Đogašvili! |
