LJ kao ljiga, ne kao ljama
|
Ljiga dakle. Majku Vam! A majku i meni jerbo sam se uopće razotkrio. Ali da Vas upozorim da to nije neka naročito ljigava ljiga. Najnormalnija ljiga. Svi smo je valjda proživjeli. Samo sam ja vjerojatno jedini pušač koji će se potpuno razotkriti. No, netko treba biti i žrtveno janje. Stoga krenimo... Spominjao sam da je osoba koja je tih dana bila glavni uzrok mojih ljigavosti dobila stipendiju i išla je u Berlin. Na tri mjeseca. Stoga sam ja, kao pravi zatelebani mladić, odlučio dotičnoj spržiti dva cedea sa glazbom. Jedan sa fakat dobrim stvarima, a drugi sa pjesmama koje me, jelte, kao podsjećaju na nju (da se mene pita, i ovo je dovoljno ljige). I tako, ona je otišla put Berlina, a ja sam čamio u Zagrebu. Onda smo počeli komunikaciju e-mailovima. Iz prve su ti mailovi bili klasična sadržaja, tipa, njene dogodovštine iz Berlina, moje iz Zagreba i tako tome. Ali nakon par mailova, meni je bilo čudno kako ona ne spominje prokleti cede koji sam joj snimio (i sam bljujem u ovom trenutku, niste jedini). Pa sam joj kao spomenuo da mi veli kaj misli o pjesmama i tak to. Odjednom sam u svakom e-mailu detaljno opisivao zašto sam izabrao baš tu pjesmu i što me u toj pjesmi podsjeća na nju. To su bili grozni opisi. Mislim, vjerojatno mi tad nisu bili grozni, ipak sam "patio", ali sad kad ih pročitam, hoću propasti u zemlju od srama i od ljigavosti. I tako je to trajala dok nisam izlistao svih ne znam ni sam koliko pjesama. A najbolja stvar u svemu je što vrlo vjerojatno, u biti sad mogu reći sa osamdeset i pet postotnom sigurnošću, njoj to nije značilo apsolutno ništa. Brijem da ju je povrh svega umaralo. Kaj ja mogu kad sam dosadan. Ne možemo svi biti zanimljivi. I tak. Sad više ni ne razgovaramo. Ne znam zašto, ali bolje je tako. Eto Vam na. Sad znate i to. Sigurno ste sad plemenitiji ljudi. Začudila me jedna stvar. Prošli petak - ukupno jedno dvadesetak ljudi u gradu. Petak jučer - hiljade ljudi u gradu. Kako jedan tjedan donosi takve promjene volio bi znati. Šanhjasulmanovski!!! |
