Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam na poslu imao jedan zanimljiv sukob. Naime, kolegica s posla je uporno tvrdila da su Pink Floyd svirali u Zagrebu i to prije jedno šest, sedam godina. Ni manje ni više nego u Domu sportova. Ja joj velim da nisu. Još par ljudi sa posla joj veli da nisu. "Jesu", kaže ona. "Nisu", opet ću ja, te još neki. "Oh, da jesu, bila je moja frendica.", neumorno će kolegica. Vidim ja da joj ništa do li materijalnog dokaza neće udovoljit, te odem na Net i nađem popis svih koncerata Pink Floyda ikad. Zadnji koncert, prije ovog prošlu subotu, tamo negdje prije 11 godina. Ali, nije se dala. "Bili su, bili su, išla je frendica, nemojte me jebat!". "Nisu bili", opet ću ja, "A i da su bili, sigurno ne bi svirali u Domu sportova, jer uvijek sviraju po stadiončinama zbog ogromnog im stejdža."
"Bili su. Najbolje je kad znam nešto, a onda mi dođu ljudi ko ti, koji nikad nisu ni čuli za Pink Floyd i počnu mi srat!", napadne mene kolegica.
U tom datom trenutku od količine smijeha nisam se stigao sjetiti da je preupitam za neki povijesni podatak o Pink Floydu, čisto da provjerim njeno neupitno znanje o materiji. Uglavnom, rekla je da će od frendice tražit kartu i slike s koncerta i da ću onda vidjet. Dođem ja danas na posao i pitam ju je li nabavila kartu i slike, a njoj pogled uperen u pod. "Ipak su bili u Beću..."
Touché.

Inače, dani na poslu, sve više i više su živčani. To je tako svake godine negdje u ovo doba. Nije da ima puno posla, samo je svima pun kurac istog. Svi jedva čekaju da odu na svoja tri tjedna zasluženog odmora, što dalje odavde. Kad sam ja u pitanju, izvor živčanoće je isti taj, ali živčan sam i zato jer su svi oko mene živčani, a i zato jer bi napokon htio staviti pimpek negdje drugdje osim u desnu ruku. Makar, vidim neki pomak u odnosu na prošle godine. Živčan sam samo na poslu. Čim odem s posla, dobro mi je. Prijašnjih godina, bio bi živčan i doma. Da...

Idem danas na White Stripes-e. Jebe me to što ću, kako stvari stoje, pokisnut. I jebe me to što da je ovaj koncert u Ljubljani, ne bi pokisnuo, jer one proklete Križanke imaju krov. Stoga, masivno zavidim svima Vama koji ćete na Križanke (prepoznat ćete se. :D). Eto... Bengulček!

- 16:37 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

05.07.2005., utorak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru