|
Warning: Slijedi najgay post ikad napisan na ovom blogu, pa samo da znate... Zadnjih šest minuta hoda od KSETa- do doma otpješačio sam sam. Kroz rupu u zidu, pa preko pruge, dvjema ulicama koje su oživjele dolaskom novogradnje i napokon evo me pred ulaznim vratima moje zgrade. Šest minuta, samo moje misli, kišica i ja A soundtrack mojim mislima – Xiu Xiu. Predivna večer, predivan koncert. Zaljubljeno sam blejao u Jamiea Stewarta dok je on šaptao, pjevao i derao se u mikrofon i u malu Corallee McElroy koja je pratila Jamiev glas naramkom različitih instrumenata. Sat vremena i nešto sitno, nisam se fokusirao na ništa drugo nego na njih dvoje. Bojao sam se da će mi publika uništiti ovaj koncert, ali kao da su svi bili u istom raspoloženju kao i ja i na trenutke, između pjesama, mogli su se čuti samo tupi koraci dvoje glazbenika koji se pripremaju za slijedeću pjesmu. Kad je sve završilo, puno ranije nego smo svi očekivali da bude završilo, pljesak nije prestajao. Ali dvoje glazbenika se nije dalo. Raspremali su opremu i samo se smješkali, tu i tamo mahnuli publici. Na kraju, pljeskanje je stalo, nitko im nije zamjerio ja mislim, uostalom sve im je već bilo oprošteno nakon što su odsvirali I Luv The Valley, OH. :Kraj najgay posta ikad napisanog na ovom blogu: |


