Intrige s dvora kneza Bučimira

Razmišljam da prodam bicikl. I da onda kupim novi. To me već neko vrijeme pere, ali danas sam malo ozbiljnije razmišljao o tome. Kupio bi opet neki hardtail (dakle, bez stražnjeg amortizera). Ali neki za malo žešće abjuzanje. Za radit trikove s njim i to. Već sam ugledao par potencijalnih, ali za sad ne smijem ništa još poduzimati. Treba napraviti financijsku konstrukciju, pa ćemo onda vidjeti, ali mislim da sam se dogovrio sam sa sobom u kojem smjeru se mora kretati moja biciklistička karijera.

Vikend je bio u redu. Počeo je u petak na koncertu hrvatskih glasnih bendova u KSET-u. [Mandelbrot Set], Polja Lavande i Peach Pit. Nakon koncerta, uši su bridile, a odjeća smrdila po pivi i lavandi. Čudno, znam, ali nije u biti. Buahahaha. Vjerojatno primječujete da nemam pojma o čemu pisati, pa trabunjam. Ako niste, sad ste upozoreni. Subota je recimo bila zanimljiva. Prvo sam se probudio u neki pristojni sat. Onda sam otišao u grad i kupio karte za koncert navečer i preparate za njegu tijela u DM-u. Ali ne neke metroseksualne preparate, nego prave muške. Dakle, ono za ispod pazuha, ono protiv smrada nogu i ono za protiv ljepljenja jaja za bedra. Onda sam se našao s Richardom, pa smo meni kupili jedan cedejčić. Arcade Fire – Funeral. Napokon su došli u dučan, pa reko, zašto ne imati to, kad je super. Onda smo zapalili u Mercator, gdje je Richard kupovao namirnice za svoj dom. Onda me ostavio doma i kao čujemo se...

Došla je večer, a s njom i kretanje na koncert. O koncertu Let-a 3 je riječ, iako mene nije zanimao Let 3, nego predgrupe. Death Disco i Tigrova Mast. Uporno sam zvao Richarda da ga obavijestim da koncert ne počinje u 19, kao što se mislilo, nego u 20.45, ali od njega ni A. Ništa, spremim se ja, nađem s Tilom* na stanici i fino zaputismo se mi put Mochvare. Na Glavnom smo prvo malo zastali i kupili nešto hrane u McDonald's (ipak, put tramvajem zna biti iscrpljujuć, pogotovo nakon 4 stanice). Ubijamo kupljeno i ulazimo u autobus. Isti kreće nakon nekoliko minuta, a taman na prvoj stanici Tilu Adam (njen mladić) obavještava da ništa od koncerata predgrupa. Kako on zna? Pa on svira u jednoj. Hahaha, nasamario sam Vas. Jesam kurac, ali dobro... Dakle, čemer, tuga, jad. Ništa, dolazimo ipak pred Mochvaru, tamo stotine, hiljade, skoro pa milijuni duša. Ali nama ipak okus neugodnog u gubcu. Meni se Richard i dalje ne javlja, mora da je zaspao, mislim si ja, a i napuštaju me svi koje znam. Ipak, Richard se javlja nakon jedno pedesetdrugog puta i imao sam pravo. zaspao je nakon solidnog prežderavanja i opijanja pivom. Rispekt. Veli da će doći uskoro. Ja srećem prijatelje i jadam se kako neću na Let 3 i da hoću prodat kartu. Prijateljica, koja je ujedno i moja susjeda (vjerojatno sam imao neko ime za nju, ali nemrem se sjetiti, a ni tražiti mi se bogami ne da) se nudi da mi proda kartu i ja nakon dva odbijanja, treći put ipak pristajem. Ona odlazi, mi ostali ćakulamo. Nema je dugo i brinemo se da je nisu utabali. Ipak nisu. Dolazi natrag s novcem i oni odlaze gurat se u red. Ja ostajem sam. Tumaram po nasipu gore – dole. Tražim nekog poznatog, ali uzalud. Umirem od dosade, a Richarda nigdje. Nakon jedno sat vremena, napokon srećem prijatelje Richardove, i to sa faksa. Prikrpavam im se i zajedno čekamo Godota. On napokon dolazi, te se svi šalimo i tako. Nas dvojica odlučujemo nakon sve te silne šale zapalit u kino. To i činimo. Gledali smo The Machinist iliti kod nas ingeniozno prevedeno, Nestajanje. Tmuran je to film sa Christianom Baleom u glavnoj ulozi, s tim da je isti neprepoznatljiv. Ima jedva 20 kila skupa s krevetom, koliko mi se čini, ali njegova gluma je dobra. Neću Vam pričati o čemu je film, jer ne može se tek tako opisati, a da se ne otkrije nešto što je važno. Da, to je još jedan film sa začkoljicom. Ali pogledajte ga. Meni je dobar.

Idem sad. Idem raditi još malo, a onda idem doma. A onda, tko zna...

*Tila=Petra

- 17:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

18.04.2005., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru