Intrige s dvora kneza Bučimira

Prokleti bili radni dani, tako im svekrve. Makar, ni vikendi nisu nešto ubibože specijalno. Recimo, ovaj koji je taman prošao je bio polovičan. Petak – ništa. Subota – trebali smo u kino, ali onda se akumulator na Richardovom autu ispraznio, pa smo krenuli u divlju avanturu nabavljanja punjača za akumulator. Kad smo to obavili, našli smo se s Dragutinom na Trgu i krenuli prema Melinu, ali s planom da prvo ubijemo po kebab. No, nekoliko koraka prije kebabdžinice, Richard se sjetio da bi on palačinke sa Cvjetnog placa, a nas dvojica se složismo, te smo obrnuli smjer kretanja i završili na Cvjetnom placu žderući palačinke izvrsne kvalitete. Ja sam jednu od svoje dvije ispunio sa pekmezom od marelica, lješnjakom i nutellom, a drugu sa kokosom i pekmezom od malina. Zaboravio sam kombinacije svojih sudruga. Sjedili smo na klupici ispred palačinkarnice i kontemplirali kamo dalje. Dragutin se sjetio da je sreo tamo jednu Doru koja je rekla da je na Dramskoj akademiji neki tulum/žurka/igranka. Pa krenusmo tamo. I zbilja. Tulum, pravi pravcati. Nabavismo pive, sretosmo neke poznate ljude, pričasmo malo s njima, prošmucasmo se po Akademiji i tako to. Na katu je bio koncert grupe Tena Novak, ali bila je gužva, pa se nismo gurali. Proveli smo dobar dio večeri naslonjeni na zid. Onda smo odlučili otići doma. Negdje oko pola dva. Ali, bio je tu i faktor gladi, pa smo morali malo razmišljati gdje ćemo jesti. Na svu sreću, sjetio sam se da je po noći ponovo počeo raditi Ramadanijev lokal kod Keglbajsa (ekskluzivna vijest za sve Vas ljubitelje dobrih lokala), pa smo otišli tamo na nezaboravan ćevap sa kajmakom. O Ramadanijevom lokalu ću već pisati. To je legendarno mjesto koje je prije radilo do pet ujutro i svi bi tamo došli jesti poslije noćnih drnčenja. Onda su izgubili dozvolu za rad do tako kasno iz nepoznatih razloga (vjerojatno su odbili plačati reket ili tak nešto), ali sada opet rade po noći i svi će opet nahrliti tamo

Srce mi nešto šteka danas. Svako malo mi preskoči ili me malo kao štrecne. Možda umirem. Vidjet ćemo. Ja se zvjerski udaram po lijevoj strani prsa ne bi li snagom ručetine pobijedio bol iznutra. I dobro mi ide. Još sam živ.

Pogledajte film Oldboy. Ima ga u videotekama. Majku mu jebem, ja sam ostao PAF! Filmčina i pol. Korejski. Ima šore i svega. Jedino nema pretjerano puno cica. Ali nema veze. Jedan od boljih u zadnje vrijeme. I realan je. Ne kao ovaj, ali dovoljno realan. Pogledajte pod mus.

- 17:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

04.04.2005., ponedjeljak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru