Intrige s dvora kneza Bučimira

Mrzim se kakav sam sada. U biti ne mrzim sebe, koliko mrzim zli osjećaj koji u meni buja. Znate jedan od onih koji isprva nagovješćuje nešto lijepo i dobro i drži se takvim dan-dva, a onda kao iznenadna oluja za sunčana dana, pomuti bajni piknik na livadi. E, pa trenutno sam na kiši. Stojim ispod drva, molim se da grom ne opiči baš u moje drvo i nadam se da će uskoro prestati kišiti, jer još uvijek imam pohane piletine u izletničkoj košarici.

Sad bi opet htio biti malo zaljubljen. Pa makar i opet nesretno. Samo da osjetim ono, kaj god da to je. Hoću ponovo gubiti po dva sata života dnevno na telefonu, pričajući o čemu god, samo da je s tom nekom osobom. Želim opet, prije nego uopče okrenem njen broj, osjetiti kako se sav tresem kao da ću baš zvati otmičara svog djeteta, a ne nekoga s kime bi htio provesti mali dio svog života. Hoću opet, nakon što sklopim slušalicu, ležati na krevetu i buljiti u plafon, prisječajući se svake sekunde maloprije završenog razgovora. Kao što vidite, ja ljubav vodim preko telefona. Ali samo s osobama koje znam. One debele babe koje ostavljaju svoje brojeve telefona po novinama me ne zanimaju, tako da ne morate ostavljati komentare koji upučuju na jedan od tih brojeva. Eto, sad mi je bolje.

Inače, prekjučer smo Richard i ja posjetili Hooters. Ako ikada budete išli tamo zbog žena, onda ćete se razočarati. Nemojte me krivo shvatiti, cure su lijepe i sve to, ali po meni cura koja radi u Hootersu treba imati veliku sisu (umjetnu ako je ikako moguće) i treba biti ultra koketna. Cura koja je nas posluživala, Ivana, nije imala ova dva prije spomenuta atributa, iako je bila pristojna i uslužna. S druge strane, ako idete u Hooters zbog hrane, kao nas dvojica recimo, izaći ćete iz lokala relativno sretni. Toplo preporučujem hamburgere. Džinovski su, sa debelim komadom mesine u sredini i razno raznim dodacima, od kojih su neki odabrani od Vaše strane. Probali smo i pileća krilca. Pohana. Premasna čak i za moj ukus. Mislim da ću slijedeći put probati samo pečena, i to sa malo jačom koncentracijom tobože ljutog sosa. Osim navedenog, na menuu se nalazi puno lijepih stvari i biti će potrebno svratiti tamo još najmanje tri puta, ne bi li isprobali sve što nas zanima. Sve u svemu zadovoljan sam. Malo trivije... U Londonu nema Hootersa! Malo me to začudilo, jer tamo valjda postoje svi živi restorantski lanci, a Hootersa nema. Čudno. Kraj ove jako zanimljive trivije.

Mislim da ću danas ići skratiti kosu. Malo me već nervira ovo na glavi, ako zbog ičeg, onda zbog neuredne forme. Stoga ću otići malo srediti to, pa da na nešto ličim. S tom mišlju ostavljam Vas da plačete nad mojom sudbinom i šaljem Vam jedan LGG pozdrav*. Prrrooootttt!

* Ako se pitate što je to LGG pozdrav, probajte popiti jednu flašicu LGG jogurta uz Vaš ručak, a oko pet-šest budite spremni evakuirati sustanare. Smrad je neopisiv.

- 17:26 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<	siječanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Intrige s dvora kneza Bučimira

11.01.2005., utorak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru