|
Jučer sam se, zajedno sa svojim prijateljima, malo preždro. Iz nepoznatog razloga, moram priznati. Ali, da vidite koliko sam pojeo, nabrojati ću što sam sve stavio u sebe tijekom jučerašnja dana. Prvo sam ujutro pojeo pet šnita kruha zajedno sa austrijskom paštetom, kojoj nema ravne (nemrem se sad sjetiti kak se zove). Onda sam na poslu kupio pola nekog omanjeg kruha, nafilal ga kao prosječni šljaker, natofljal na sve to pola majoneze i udri. Za desertić sam maznuo dvije Kinder Maxi čokoladice. Onda me doma majka iznenadila sa mazalicama, koje je donijela iz jednog cijenjenog ugostiteljskog objekta. Onda sam izašao van, naći se sa Richardom. Kad smo se sreli, krenuli smo u Pizza Cut, gdje sam pojeo dva komada pizze. Pridružili su nam se dr. Phil i Dragutin, pa smo otišli na kobasice na Trg. Ja sam preskočio ovaj obrok, ali sam si popio malo kuhanog vina. Onda smo se išli naći sa Vernom, a na putu do njega smo stali i na kebab. Eto, to je bilo to. Počelo me zavrtati u crijevima tijekom večeri, a što je bilo najgore, imao sam neki zatvor, pa nisam mogao ni prditi, kako bi si olakšao muke. No doma sam sredio sve jednim poštenim govancem. Evo, sad kad sam Vam u detalje opisao svoje muke sa hranom i fiziološkim potrebama, idemo dalje. Između svog tog žderanja i mučenja s prdežima, ipak sam potrošio nešto novca i na konkretne stvari. Richard i ja smo krenuli u Shoe Be Do s namjerom da ja malo izvidim situaciju i da si eventualno kupim nekakvu kapu. Ali, slab sam na jednu drugu vrstu robe, pa sam iz dučana izašao s novim tenisicama. Evo ih... ![]() Meni su jebene, a ne znam da li su i Vama. Danas poslije posla mi slijedi bezglavo trčanje po dučanima, a sve to kako bi kupio samo dva poklona. A nemam pojma koji bi to bili. Jedan je za oca mi, a drugi za brata mu. Mene uvijek zapadne da kupujem poklone za muški dio familije plus sestra i tak to. Mrzim ova tri-četiri dana pred Božić, jer pritisak kupnje dobrog i zanimljivog poklona ponekad može biti koban. Da sam u Japanu, vjerojatno bi si već prije četiri godine presudio poštenim harakirijem ili bacanjem sa zadnjeg kata neobdera u kojem radim. No, nisam u Japanu, pa jedino što mogu je psovati zlu sudbinu, što isto nije loše, jer onda imam osjećaj kao da nisam ja kriv. Dio koji slijedi je posvećen prvenstveno Tanji, ali ako i ostale zanima, mogu si u svoje tekice prepisati ovih par redova koji slijede. Dakle, tri (opa bato!!!) nove pjesme. Zašto tri? Zato jer sam zadnji put zasro stvar sa Elliottom, pa eto. The Decemberists – Billy Liar Billy Liar's got hands in his pockets... Tako počinje ova pjesmica vesela prizvuka, a žanra folk rock. Ne znam što bi više napisao o njoj, osim da je dobra. Meni. Sad, da li će se svidjeti i drugima, ne znam. Jens Lekman – You Are The Light (by which I travel into this and that) Savršen soundtrack kad ste u onom "leptirići u trbuhu" (copyright by dr. Phil) raspoloženju. U biti kad ste tolko zaljubljeni da u biti ne vidite da je osoba u koju ste se zaljubili zla babetina koja će Vas sjebati čim stigne! Hm... malo sam skrenul s teme. Eh. Odlična pjesma, trubačka sekcija piči u pozadini, sve u stilu Phila Spectora. Odlično ukratko. Belle and Sebastian – A Century of Fakers E, tu sam imao problema. Oni imaju malo previše pop pjesmuljaka, pa je bilo teško odlučiti se. Po mom skromnom sudu, najbolje primjerke možete naći na 3EP Boxset-u, pa je i ova skinuta od tamo. Iako su i String Beam Jean i Lazy Line Painter Jane odlične... Hm, rekao sam da je bilo teško odlučiti se, jelda? Eto, za danas toliko. Sutra je novi dan, a s time i činjenica da se moram ustati rano i otići na posao. No... Čekpek! |



