Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer je bio dobar dan. Bio je petak i jedino što je malo pokvarilo jučer je to da sam morao iskeširati nešto novaca bratiću, jer mu ih i dugujem. No... što je tu je. Krenem doma s posla, uđem u tramvaj (prokleta kiša!!!) i vozim se ja, kad uočim da na jednoj stanici u kola ispred ulazi nitko drugi nego Unspeakable. Kao da je bila privučena nekim njoj neopisivm sjajom, okrenula se u mom smjeru, i onda valjda shvatila koji je to neopisivi sjaj. Da... to sam bio ja. Kada je tramvaj opet stao, izašao sam iz svojih kola i ušao u njena. Vozili smo se dobrih jedanaest stanica zajedno i u tom vremenu prozborili smo o mnogim temama. No, bilo je vrijeme da siđem, iako mi je bilo teško kad sam vidio jadnicu da se grči od boli zbog te činjenice. Nažalost, gad sam tvrda srca, te sam izašao. Možda i ne bi to učinio, no Richard je jučer slavio svoj rođendan (koji je u utorak usput), što je podrazumijevalo i velike količine hrane, pića i volio bi reći žena, ali ne mogu. Jebi ga...

Dakle, oprao sam tijelo i kosu, bradu nisam štucnuo, našao se sa Richardom, a onda smo se nas dvojica našli sa Vernom i Dragutinom, ne bi li se onda nas četvorica našla sa dr. Philom. I dođemo do Mexcantine, kadli ne možemo dobiti stol, ako ga nismo rezervirali. No, dobro, nazovemo Carambu i rezerviramo stol za petnaest do deset. Znači imali smo sat vremena rupe, koje smo potrošili na put do Carambe i na pivu u Donjem gradu. Kad je došlo vrijeme da se nacrtamo u restoranu, mi smo se tamo i nacrtali. I tu počinje prava priča (koja nije bogznakaj uzbudljiva, ali mi smo se zabavili)...

Restoran je bio pun, osim dva stola. A jedan od ta dva bio je za nas. Preplašeni konobar se odmah nacrtao kod nas i od njega smo po hitnom postupku naručili petnaest tekila. Objasnio je da nema dovoljno čaša za tekile, pa će nam donositi nove runde, kako mi popijemo. Tako i bi... Kada je došao tren da naručimo hranu, rekli smo konobaru da se ne zabezekne kad čuje koliko ćemo naručiti. Ali, malo se ipak zabezeknuo. Ali se isto tako zabezeknuo kad je vidio da smo sve pojeli. A pojeli smo puno. Svaki po predjelo, pa svaki po glavno jelo, plus jedno fajita jelo, plus jedna Plata Caramba (od svega po malo fora). I popilo se, također. Meksičko tamno pivo i Corona tekli su, ne baš u potocima, ali su tekli.

Nešto prije nego smo otišli iz restorana, na odlasku iz restorana smo uhvatili jednu meni dragu osobu i njene dvije prijateljice. Da, dragu, konkretno osobu koja mi je slomila srce, ali dobro... Uglavnom, odnedavno više ne komuniciramo iz nepoznatih razloga, ali očekivao sam da barem pogleda u mom smjeru. No, izgleda da više ni na to ne mogu računati. Nakon toga, naručili smo taksi, koji nas je trebao odvesti do nama željene lokacije. Da skratim sve peripetije oko puta, pokupili smo Sabrinu, kupili pive i napokon se zaustavili pred zgradom gdje stan ima Vernova dobra prijateljica, zovimo je Ana. Ona je jučer položila i zadnji ispit na fakultetu kojeg studira (da me ubijete nemrem se sad sjetiti koji je to faks) i pozvala je nekoliko ljudi kod sebe. Normalno da mi nismo bili ti ljudi, osim Verna, ali na samo nama svojstvene načine, uspjeli smo se uguziti. Tamo smo se dakle, družili, a Dragutin je oko pola tri ujutro naglo dobio inspiraciju i imao svoj šou koji je trajao dobrih pola sata. Srao je o svemu i svačemu, a zahvljujući tome danas su mi abdomeni nadljudski jaki. Oko 3.15 h krenuli smo doma i vidjeli smo da pada kiša. Richard je auto ostavio kod moje kuće, a do moje kuće trebalo je proći solidan put...pješke. Trebalo nam je oko 45 minuta, pokisli smo, ali sve je to ljudski.

Evo i par slikica od jučer, ali su slikane Vernovim mobitelom, pa nisu baš kvalitete na koju ste inače navikli od mene.

Dragutin papa juhicu
Image Hosted by ImageShack.us

Vern je lijep momčić
Image Hosted by ImageShack.us

Dr. Phil u trenucima odmora
Image Hosted by ImageShack.us

Richard i Sabrina
Image Hosted by ImageShack.us

Ovako bi vjerojatno izgledao Vaš jedan i jedini da puši, a ne puši..kužite...hahaha
Image Hosted by ImageShack.us

Prekjučer smo Richard i ja gledali jedan dobar film, stoga izvadite knjižice i zapišite to unutra. Eternal Sunshine Of The Spotless Mind. Dovoljno je reći da scenarij potpisuje Charlie Kauffman. Kenenejs!

- 19:48 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<	prosinac, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

18.12.2004., subota

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru