IMAM CURU!!!
|
Ma nemam, ali htio sam i ja to jednom napisati. Ali malo si razmišljam, što bi bilo da sam u osmom razredu primio stanovitu Anu za sisu u parku kod Instituta za rak? Što bi bilo da sam izmjenio slinu sa izvjesnom Sabinom u svojoj hotelskoj sobi na malom maturalcu baš u vrijeme zalaska sunca u Medulinu? Vjerojatno ne bi za vrijeme prve godine školovanja u srednjoj školi slinio za Zdravkom iz C razreda. A onda ne bi ni nakon prvog razreda dobio jedno deset kila u samo deset dana, koje sam proveo u Bratislavi u vrhunskom hotelu u kojem su doručci bili takvi da im ne bi mogao odoljeti niti najzagriženiji štrajkaš glađu. Tih deset kila se nakon još godine dana pretvorilo u petnaest, pa sve do danas, kada uspješno održavam jedno te istu kilažu sa odstupanjem od kilu-dve, gore-dole. Što naravno nije povezano sa činjenicom da nemam curu, ali bilo je važno za napomenut. Sad se pitam, da li je moj iznenadni skok kilaže usko povezan s činjenicom da sam u ranijoj fazi puberteta odbio dvije cure, a za jednom slinio? To su pitanja metafizičke prirode, i sklon sam reći, da se čak i ne usudim ići tražiti odgovore na ista, negdje duboko u sebi. A inače, eto, jučer smo Dragutin, Richard i ja u ponoć gledali drugi dio filma o Bridget Jones. Mrzim Rene Zellweger. Gnjusna mi je. Ne samo ovak debela, nego i inače. Ima nešto u sebi, što nikako ne mogu smisliti, a i izgleda mi kao da je non-stop terminalno bolesna. Prije kina sam čamio doma i gledao Big Brother. I to postaje u pizdu materinu dosadno, ali gledati ću do kraja sad kad sam već počeo. To je to. 'Đenja. |
