|
Dani teku polagano. I to bi sve bilo u redu, da ne moram raditi. Jer kad ti dani teku polagano na poslu, to nije dobro. U redu je jedino ako u poslu koji obavljaš, uživaš. A trenutno, ja u svom poslu i ne uživam previše. To je doduše trenutno stanje stvari, ali svejedno. Iako postoji mogučnost da u slijedećih par dana ponestane posla, pa ćemo svi fino na prinudni odmor. Koji bi mi jako dobro došao, ali uvijek kad se takvom nečemu ponadam, eto ti tona posla i odmor možeš zaboraviti. Jučer su Richard i Dragutin išli na degustaciju beaujolaisa. I vele da je ove godine dobar. Mene nisu zvali, jer su mislili da radim do kasna, a baš jučer nisam. Propustio sam beaujolais. Ma, nisam. Richard je kupio par flaša, pa ću ga probati svejedno. Poslije njihova degustiranja ukusna vina, našli smo se svi skupa u kineskom restoranu, koji je nama najdraži. A to je onaj kod Malog placa (Britanca, za sve one koji ne znaju o kojem se placu radi). Naručili smo si minimalno hrane, pošto smo svi bez love (doduše moja financijska situacija danas je poboljšana, YES!!!). E, sad... Dragutin je valjda jedini čovjek na svijetu koji u kineskom restoranu naručuje hranu koja nema veze s kineskom. Jučer si je naručio frigane lignje. Mislim, znam da ih voli, ali onda smo trebali ići kod Mimice, jebemu, a ne kod došljaka sa daleka Istoka. No, svakome kako mu paše, on se obždrao lignji, Richard i ja kineskih dobrota. Konkretno pojeli smo svaki po raviole i podijelili smo jedne nudle sa škampima. Sasvim dovoljno, čak i za dvojicu velikih momaka, kao što smo nas dvojica. Nakon toga, otišli smo doma. Danas idem žderat. Naime, bratić ima promociju, pa je zakupio jedan restoranček, gdje će se skupiti nas par, pedesetak da budemo precizni, pa ćemo žderati piti, i tak to. To znači da ću vrlo vjerojatno ujutro opet imati poteškoče sa želucem i glavom, a obečao sam ocu da ću s njim ići na naš grunt da mu pomognem oko sadnje nekog drveća. Baš me zanima... |


