Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam se nadobudno probudio u devet ujutro, sa nadom da neće padati kiša, pa da možemo na nogomet. Ali, eto, padala je, pa sam ubio oko sve tamo do jedan. A onda sam ljenčario po stanu čekajući četiri popodne, pa da počnu prijenosi utakmica engleske nogometne lige na mnogobrojnim programima digitalne satelitske televizije. Kada je došao taj čas, sa njime je došao i Dragutin, pa smo tupih pogleda gledali u televizor i zamišljali da smo nogometne zvijezde. Kada je završila utakmica, rastali smo se i dogovorili se za izlazak navečer. U osam nas je pokupio Richard, pa smo otišli do dr. Phila, jer je on kupio ultra-dobri muzički sistem koji smo išli poslušati. A kod njega je bio i Zizou Nečastivi, pa smo se svi zajedno šalili i slušali glazbu. Onda smo izašli van i na Cvjetnom placu, sasvim slučajno naletili na Verna i Dunju. Oni su bili na otvorenju neke birtije koju je preuređivao jedan naš prijatelj koji više ne razgovara s nama i izričito je zamolio Verna da nas ne dovodi tamo. Pa, onda nismo ni otišli tamo, iako smo potajno htjeli otići i tako stvoriti kavgu neke vrste. Završili smo umjesto toga u KIC-u, gdje nas je uslužio jedan jako pristojan konobar, kojeg bi najrađe malo izbatinao mokrim stolnjakom, ali dobro sad... Nakon kraće cužice, otišli smo žderati u Pingvin, gdje sam si s guštom pojeo biftek ficleke. Vern i Dunja su nas napustili prije naših bakanalija, jer su opet otišli do birtije u koju je nama bio zabranjen ulaz. A, mi smo se onda još malo podijelili, jer su Zizou i dr. Phil krenuli doma, a Richard, Dragutin i ja smo krenuli prema SC-u. U SC-u je bila gomila ljudi. Ja sam zbilja htio pogledati film,Garden State, kojeg naganjam već tri dana, pa smo otišli tamo. Bilo je već pola jedan i film je trajao, ali svejedno sam odlučio pogledati ga. Ja sam ostao sjediti na stepenicama, dok su Richard i Dragutin otišli u život. Film je zadovoljio moje apetite, iako sam, moram priznati, očekivao malo više. Film vadi muzika. Pogotovo The Shins.

Nakon filma, nazvao sam moje drugove i onda se našao s njima kod &TD-a. S njima je bio i jedan Dragutinov prijatelj, zovimo ga Goran. On je smiješan mladić i lijepo smo se družili. Cijelu noć smo pokušavali razviti neverbalnu komunikaciju sa osobama suprotnog spola, ali nekako nam nije išlo. Uglavnom, mislim da ću jednom, kada budem poznat i bogat, ili ne nužno poznat, ali ipak bogat, otvoriti jedan lokal u kojem se neće smjeti pričati sa osobom suprotnog spola. Nego će ljudi pomoću priručnika, kojeg ću napisati ja, međusobno komunicirati, sve sa ciljem da se na kraju (ili početku) večeri pojebu. Eto, to je jedan od primarnih ciljeva kojima se trenutno bavim. I tako smo mi lunjali op cijelom SC-u sve do negdje pola četiri, kada smo odlučili krenuti doma. Odvezli smo Gorana do njegovog mjesta stanovanja, a onda i sami sebe razvezli do istih. Pao sam u san buljeći u televizor, kao i skoro svake večeri.

- 20:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<	listopad, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Intrige s dvora kneza Bučimira

17.10.2004., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru