Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam ujutro išao na nogomet. Dr. Phil i ja bili smo među prvima koji smo došli, pa je Phil to vrijeme iskoristio da se posere. Kada je završio, bio je puno lakši po vlastitim pričama, te je tako i puno lakše mogao igrati nogomet. Ubrzo su se skupili svi, uključujući i jednog internacionalnog člana. Bio je to kinez pod imenom Sun. On radi u ambasadi i voli nogomet. Odigrali smo dvije utakmice. Prvu je moj tim izgubio, ali drugu smo dobili, ali vrlo vjerovatno iz razloga što je suparnicima stradao jedan igrač. Bio je to Sun.

Kada sam došao doma, nazvao me moj bratić, te upitao da li sam možda za kakav ručkić u dobro poznatom lokalu. Rekao sam da jesam, pa sam se brzo otuširao i pričekao poziv bratića mi. Moj bratić je dobar mladić, ali kada popije, onda zna biti neugodan, ali ja znam da je bezopasan. Pošto se u blizini moje kuće otvorio još jedan Srbin, otišli smo kod njega, jer je taj bliži mom bratiću. Moj bratić je sa sobom doveo i svog prijatelja, koji iako ima 26 godina izgleda kao da ima 47. Čelav je i ispijen. A k tome je još i profesor povijesti. U Srbina smo naručili razne delicije. Dvije pljeskavice na kajmaku, uštipke, ćevape, punjenu vešalicu, grafče, kajmak, lepinje i šopsku salaticu. Sve to smo zalijevali gemištacijom. Fino obždrani, nastavili smo piti. Proveli smo skoro pet sati kod Srbina i pošteno se napili. Bratić je zovnuo taksi (ima nekog svog koji mu manje računa) i on nas je odveo kućama.

Doma sam odgledao utakmicu napola spavajući. Bio sam zadovoljan sa rezultatom. Baš nešto nakon utakmice zovnuo me Richard, a par minuta kasnije i pokupio me vozilom. Otišli smo do mog bratića, koji živi sam u nepregledno velikom stanu. Dočekao nas je mrtav pijan na vratima, držeći u ruci čašu. Iz sobe je treštala Internacionala. Moj bratić ima pozamašnu kolekciju pjesama o Titu, a njegov pročelavi prijatelj ih obožava, pa ih svaki put pijan pušta i pjeva uz njih. Proveli smo neko vrijeme kod mog bratića, za koje je do njega došao i Dragutin. Zatim smo se svi zaputili prema Papayi, jer je moj bratić tamo ugovorio da se nađe s nekim. U Papayi klinčadija, pa smo njega ostavili da se do kraja tamo oblije, a mi smo krenuli doma. Doma sam zaspao veoma uskoro.

Evo sada i obećanog drugog dijela priče. Nadam se da ćete uživati.

3.
Gojko je već proždrao svoj Bambi na kijevski dok je Mihajlo stavljao zadnje zalogaje svog smočničkog sufflea u usta. Kada je završio, odgurnuo je tanjur daleko od sebe i priuštio si je podrig stoljeća. Gojka je to jako nasmijalo. Nakon kraćeg odmora, dvojica prijatelja su ustala od stola i bilo je vrijeme da se krene. Mihajlo je odkopčao najgornji gumb svojih hlaća, a Gojko je sa zida uzeo buzdovan.

"Majko!", prodrao se div, "Mihajlo i ja idemo u avanturu, čuvaj se!"

I tako krenuše. Zađoše iza kuće, i preko nepregledne livade zaputiše se prema vočnjaku Zlog Milana. Gojko je nosio svog prijatelja na ramenu, a ovaj mu je pjevao mile pjesmice u uho.

Ptice male
Pjevat stale
Te ptice male,
Pa prestale
Iza kuta
Baba ljuta
Šmajser nosi
'oće da ih kosi
Razbježale
Se ptice male

I tako su malo po malo došli do vočnjaka Zlog Milana. Zli Milan nije uvijek bio zao. Nekad je bio dobar, ali priča se da je nakon trećeg križarskog rata u njemu počeo cvjetati hormon zla. Pa nikoga nije puštao u svoj vočnjak, a imao je najljepše i najslađe voće u cijelome kraju. Ni sam ga nije jeo, samo ga je gledao kako raste, zatim pada sa drveća i kako gnjili na plodnom tlu. Bio je zmazan i ružan, a ženu je držao zaključanu na tavanu i hranio ju je mrtvim dabrovima.

Mihajlo i Gojko su došli do bodljikave žice kojom je Milan opasao svoj vočnjak. Koristeći buzdovan, Gojko je napravio rupu u ogradi, i dvojica prijatelja se provukla kroz nju, stupajući na zabranjeno tlo. Nisu znali gdje je Milan, ali nadali su se da je u kući i da gleda Oprah Show, kao što radi svake nedjelje u ovo doba. Naši junaci su imali namjeru ubrati najslađe trešnje s ove strane Pacifika i najesti se do mile volje. I krenuli su tako vočnjakom, pažljivo koračajući ne bi li uznemirili i dva Milanova čuvara: Rakuna Miru i Sljepića Randolfa. Prošli su sve, od jabuka, breskvi, maslina, kruški i marelica, ali trešnje vidjeli nisu. Pošto je Gojko bio div, morao je puzati da ga Milan slučajno ne vidi. Ali kako dječaci nisu mogli naći trešnju, Mihajlo prijateljskim tonom naredi Gojku da proviri iznad vrhova stabala i nađe njihov plijen. Gojko to učini i nakon samo par sekundi ugleda drvo koje su tražili. Nalazilo se na zapadnoj strani vočnjaka i do njega je bio još golem put. Ali dvojica neustrašivih momaka, hrabro su krenula naprijed.

4.
Zli Milan je baš bio napravio cijelu zdjelu kokica iz mikrovalne kada je u vočnjaku čuo nešto sumnjivo.

"Prokletstvo!! Zašto baš sada, kada počinje Oprah. A danas je baš dobra tema. Kako nagovoriti impotentnog supruga da mi kupi dildo. Neću!!! Nije pošteno, radovao sam se tome!!"

Uze vile, odjene kabanicu i krene prema trijemu. Na trijemu su ovlaš drijemali Rakun Miro i Sljepić Randolf. Komandoskim pokretom, Milan im da do znanja da šute i da ga slijede. Slutio je tko bi to mogao biti, ali nije bio siguran.

"Ako su to ona dva poluimbecila Mihajlo i Gojko, kući će doći u lijesovima.", pomisli Zli Milan.

Milan je bio pronicljiv, ali i mudar. Nekako mu je intuicija govorila da će dvojica prokletnika krenuti baš prema trešnji. Ipak, bližio se kraj ljeta, a trešnje su u tom dobu godine najslađe. Zato je brzim korakom krenuo prema jednom jedinom trtešnjinom drvetu koje je posadio u svoj velebni vočnjak. Kada je došao do njega, sakrio se iza obližne bazge i čekao dvojicu drznika.

5.
Mihajlo i Gojko su čiste savjesti koračali i puzili prema trešnji. Već su bili daleko od Milanove kuće i znali su da ih više ne može vidjeti. Kada su pristigli do trešnje, pred njima je stajao najljepši prizor koji su ikada vidjeli za svoga kratkog života. Tisuće i tisuće crvenih plodova visjelo je sa grana omanjeg drveta. Pogledali su lijevo, pa zatim desno i kada su se uvjerili da nikog nema, zaskočili su drvo kao da je kuja koja se tjera. Ali najednom iza obližnje bazge iskoče Milan, MIro i Randolf.

"AHA!!", prodere se Milan i uperi u njih vile.

Mladići se ukipe od straha. Nisu očekivali ovo. Ovo je kraj njihovih života. A još nisu niti osjetili miris ženskog reproduktivnog organa.

Mihajlo se baci na koljena i u suzama zavapi, "Zli Milane, nemoj nas ubiti, mi smo samo htjeli ubrati par tvojih trešanja, one su najljepše u kraju, a mi smo ih se toliko zaželjeli."
"Šuti zgubidane!", prodere se Milan, "Kako se usuđujete, ovo je moj vrt, moje zemljište, ovjereno od javnog bilježnika, upisano u katastar. Katastar niste pogledali, jelda? Jer da jeste znali bi."
"Ne nismo.", skrušeno prizna Mihajlo i opet zaplače.
"Molim Vas, gospodine Milan, nemojte nas probosti vilama, niti poslati Vaše opake čuvare na nas. Mi smo samo djeca i volimo se igrati i zezati.", zavapi sada i Gojko.

Ovakve riječi ne ostave Milana ravnodušnog. Sjeti se kako je i on jednom bio dječak i stvarao neprilike. Ali ipak, znao je da ih mora kazniti barem nekako.

"Dobro, neću Vas ubiti, ali za kaznu ćete gledati kako sam proždirem sve ove trešnje. Sjedite dolje i ni makac!"

Dječaci učine kako im je naređeno i stanu gledati kako Milan sam samcat počinje sa proždiranjem slasnog ploda. Proždirao je plod za plodom, uopće ne radeći stanku, koštice je pljuvao samo ako mu se dalo. Dvadeset i tri minute kasnije, proždro je sve. Pune trbušine i zamazam oko usta, okrene se prema dvojici prijatelja i isplazi im jezik.

"A sada se gubite! I da vas više nisam vidio ovdje!"

Mihajlo i Gojklo brzo odjuriše kućama sretni jer su sačuvali cijenjene živote.

6.
Milan naredi svojim zvijerima da ga prate prema kući. Na pola puta do kuće, osjeti bol u želucu. Zanemarivu, ali ipak bol. Nije se obazirao, nastavio je putem do potleušice. No par koraka nakon toga, bol je opet napala, a niz noge mu se slijevao smeđi trag. Bio je to napad proljeva!

"Vjerovatno od svih onih trešanja koje sam pojeo. Što ću sada?!"

Milan brzo skine gaće i naprči stražnjicu prema sjeveru. Iz njega bukne mlaz fekalija. Kao vodoskok! Sedamnaest minuta nakon toga, Milan je ležao mrtav u lokvi vlastitog izmeta. Miro i Randolf su mu lizali lice, a sa tavana kuće, čuo se žalostan krik.

KRAJ

- 20:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

05.09.2004., nedjelja

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru