Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer sam sa Richardom i Dragutinom išao u kino. Gledali smo Shrek 2. Ja nisam gledao prvi dio, tako da ne znam koji je bolji, ali ovaj mi je bio OK. U kinu smo sreli Zizoua Nečastivog i njegovu djevojku. Oni su također išli gledati Shreka, ali nisu sjedili niti blizu nas u dvorani. Poslije filma ,otišli smo u videoteku, gdje si je Dragutin posudio film na moje ime, jer on u toj videoteci ima dug, koji nema ćime platiti, pa da ne riskira. Nakon toga, mi smo pješke krenuli kućama, a Richard se odvezao put svog brda. Pošto je dan bio ispunjen dosadom, evo Vam jedne priče. Ovo je prvi dio, drugi i finalni će sutra.

1.
Bio je lijep sunčan i ljetni dan i mali Mihajlo se lagano njihao na svojoj njihajučoj stolici na trijemu. Bio je svjestan da se ljeto bliži kraju i da će uskoro početi škola. Ništa nije boljelo više od činjenice da mu je ovo zadnje ljeto prije nego upiše treći razred osnovne. Shrvan tim podatkom, odlučio se na još jednu, zadnju pustolovinu kako bi sa stilom zapečatio prvih deset godina života. Ustao je sa stolice, odjurio u kuću, gdje je navukao teške bakandže na noge i odjenuo očev šinjel. Malo težim korakom izletio je iz trošnog kućerka i zaputio se put njive starog učitelja kojeg su svi iz milja zvali Učo. Pretrčao je njegovu njivu, koja je bila među največima u selu i našao se na zemljanom putu. Krenuo je put istoka i nakon jedno tristodva metra nervozno zakrenuo udesno prema putu koji je ulazio u rijeđi šumarak. U rijetkom šumarku živješe Anka i njen sin Gojko. Gojko je imao 47 godina i bio je Mihajlov najbolji prijatelj. Znaju se od Mihajlovog rođenja. Zajedno su prošli mnoge pustolovine i krenuli su zajedno prvi dan u školu. Gojkova majka, Anka, bijaše starica od kojih pedesetak godina. Gojko joj je najmlađi sin i jedini od petnaestoro braće i sestara koji je još živio sa starom majkom. Svi ostali su se razbježali po županiji. Kada je vidjela Mihajla kako radostan dolazi po makadamu, znala je da je opet došao odvesti Gojka u neku avanturu.

"Zdravo Mihajlo", reće starica, "Vidim da si opremljen za novu pustolovinu."
"Jesam teta Anka. Nego recite, gladan sam, sigurno imate nešto spremljeno, pa ako bih mogao malo dobiti, moji su cijeli dan u rudniku."
"Ma, Mihajlo za tebe uvijek imam nešto."

Uze ga za ruku i odvede u podrum, gdje se nalazila smočnica.

"Evo pa izaberi što hočeš."
"Hvala teta.", kaže mali Mihajlo.

Anka ode gore, jer čula je poštara kako dolazi na svom bageru. Smočnica je bila velika i tamna. Ali Mihajlo je poznavao svaki njen kut. Nebrojeno puno puta su Gojko i on odavde krali med i makadamske oraščiće. Mihajlo oprezno pogleda po svim policama i na kraju se odluči za slijedeću kombinaciju. Oko vrata stavi vijenac češnjaka, ne bi li oslobodio ruke za tablu špeka, teglu ajvara i pol-litrenku rakije.

"Biti će ovo prava gozba", slatko se nasmije u sebi.

2.
Gojko se baš bio vračao iz šume, sa naramkom bandera kada je osjetio poznati miris. Bio je to miris njegova najmiljija druga – Mihajla. Gojko nikad u svom životu nije imao prijatelja kao što je Mihajlo. On je bio jedini dječak u selu koji ga nije zadirkivao zbog njegova đinovska rasta i jedne kraće noge. Iako je bio malo stariji njih dvojica su se odlično slagala i pomagali su jedan drugome u svakoj situaciji. Gojko potrči ne bi li što prije došao do kuće. Još je trebalo prijeći dvanaestak kilometara i ako se potrudi, biti će tamo za par minuta.

Nešto docnije...

Gojko je uletio u kuću i našao svog druga kako brsti dobra iz njegove smočnice. Presretan je bio. Mihajlu se također u oku pojavila suza.

"Sjedi Gojkane, jedi sa mnom."
"Evo me druže moj, samo da skočim do smočnice po svoj desertić."

Gojko siđe u podrum i sa zida smočnice skine odrano lane. Uze sa police pekmez od brusnica i čokoladne mrvice. Ode gore do svog druga i pridruži mu se u zakusci.

"Gojko", reće Mihajlo, "Znaš i sam da uskoro počinje škola, te sam mislio da danas odemo u posjednju pustolovinu prije nego opet sjednemo u klupe. Jesi li za?"

Gojko se na trenutak nećkao, ali onda ipak sa velikim osmijehom na licu kaže: "Naravno moj Mihajliću, znaš da živim za to!"
"Dobro onda..", kaže Mihajlo, "..čim pojedemo, idemo prema vrtnjaku zlog Milana."
"Zli Milan!!", sa strahopoštovanjem kaže Gojko, "Biti će to avantura i pol!"

Dječaci su se bacili na proždiranje hrane, niti ne sluteći kakva ih pustolovina čeka...

- 17:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

03.09.2004., petak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru