Intrige s dvora kneza Bučimira

Jučer je bio zanimljiv dan. Spoznao sam mnoge stvari. Ali nije bitno. Nakon posla trebao sam ići trčati, ali se to opet izjalovilo, jer smo se Richard i ja zadržali kod njega obavljajući zajedno neki poslić. Dr. Phil je opet otišao sam na trčanje. Nakon obavljenog poslića, pokupili smo našeg prijatelja čijom glavom lagano možeš čistiti i laštiti parkete i luminate i krenusmo u noćnu akciju. Prva postaja našeg pohoda bijaše McDonald's u Vrbanima. Tamo smo zasjeli i izjeli nešto hrane iz tog cijenjenog restorana. Za vrijeme hranjenja, Richard i moj prijatelj rijetke, ali sa stražnje strane glave poduže kose, su čitali moj blog koji bijesmo isprintali kod Richarda. Napokon su i oni vidjeli sve ovo i bili su zadovoljni. To je meni najbitnije. Malo smo se tako nasmijali i par puta ugušili hranom. Ja sam jučer bio i specijalno odjeven, gurajući tako neošabanizam u skroz novu sferu. Imao sam krem polo majicu, tamnoplave Puma kratke hlaće za nogomet sa velikim brojem 17 na desnoj nogavici, sive sportske čarape sa bijelom i crnom crtom na vrhu (navučene dokle god ide, naravno) i pohabane Puma svjetlosmeđe old school tenisice. Majicu sam zagurao duboko u kratke hlaće, hlaće dignuo gore dokle ide. Kao aksesori sam oko pasa prikopčao torbu popularno zvanu pederuša, ali tako da onaj debeli kraj u koji idu stvari bude s prednje strane. Takav sam u restoranu izazvao podsmijeh djevojčica, a i ostalih modnih neznalica.

Nakon McDonald's-a, zaputili smo se na malo mirnije mjesto. Konkretnije na parkiralište pokraj krematorija. Eh, zašto baš tamo? Zato jer smo sa sobom imali i laptop. A zašto? E, pa zato jer moj prijatelj čija bi fuzba rasplakala i lady Godivu nije vidio stanoviti filmić sa stanovitom pop divom u zagrljaju stanovitog polukriminalca. I tako smo mi kao tri napaljena djeteta, sami na prakiralištu, u neposrednoj blizini hiljada mrtvih i spaljenih gledali pornjavu. Noć za pamćenje. Poslije filma, izašli su moja dva vjerna sudruga zapaliti po cigaretu, a ja s njima. I pričamo mi tako, kad nam se odjednom približi omanji gospodin čiji je posao da čuva vječni stambeni kompleks nekolicine mrtvih. I zatraži on cigaretu. I damo mu cigaretu. I krene priča. Dobro mu je tu, kaže, sam je, prije je bio u banci, tamo mu se nije svidjelo. Mladić je očigledno već i postao imun na šale na račun njegova zanimanja, jer mi smo ispalili barem tri reference na peć i zimu, ali on ništa. Možda je jednostavno glup. Vrlo vjerovatno i je, jer je rekao da ima super plaću od 2800 kn. Napustili smo tog čovječuljka i zaputili se kućama. A kući, legao sam i zaspao vrlo brzo.

- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Intrige s dvora kneza Bučimira

11.06.2004., petak

Blogovlje

Linci

Pišite knezu Bučimiru