|
Jučer sam nakon dugo vremena opet igrao biljar. Nekad sam bio dobar u tome fizički napornom sportu, ali jučer se baš i nisam iskazao. Iako se lako moglo vidjeti da sam nekoć bio dobar. Prije biljara sam sa svojim prijateljem sjedio u parku u Demetrovoj i mi smo tamo ispijali pivo. Pričali smo o nadolazećem koncertu zbog kojeg nam već mjesecima titraju srca. Radi se o koncertu grupe Pixies, a isti će biti održan u Ljubljani. Nas trojica ćemo se tamo uputiti i lijepo se zabaviti, u to sam siguran. Jedva čekam taj dan, jer vidjeti trojicu jednom mladića (a sada ugojenih prasaca) i jednu djevojku (koja i dalje usprkos tona droge koju je upičila u sebe ima lijep osmijeh) je moj davni san. I sada će mi ga omogučiti dobri slovenski narod koji se potrudio organizirati tu manifestaciju. Nakon biljara nazvali smo našeg prijatelja sa fudbalerkom ne bi li se zaputili k njemu na malo igranja playstationa. On se složio, iako je bio malo umoran od trčanja na koje je morao izaći van, pa nije mogao s nama na biljar. Opskrbili smo se pivama i sendvičima na benzinskoj pumpi u Miramarskoj ulici, te par minuta kasnije parkirali auto u ulici gdje živi naš prijatelj sa fudbalerkom (neću odavati njegovu adresu jer se bojim da je već sada zasigurno zapažen među ženskim rodom i da bi to pod njega moglo biti kobno). Kod njega smo malo pričali o događajima iz prošlosti, a onda zasjeli pred TV prijemnik i započeli našu igru. Igramo igru nogometa zvanu ISS. Ja sam jučer bio loš i nisam uspio zabiti niti jedan gol. No to me ne brine jako pošto znam da kad hoću mogu odigrati bolje od svih. Nakon tri partije, meni je bilo dosta, te sam se pomalo umoran, zaputio kući na počinak. |


