Mladi, pametni i obrazovani muškarci su dosadnjikavi

  Ili bar većinom jesu ! Čim su pametniji, imaju više interesa i zanimacija, naprosto ih razvlače na sve strane, a oni se još ne znaju tome oduprijeti, nisu dovoljno odlučni da se obrane od toga. Pa im ostaje premalo vremena i kapaciteta za važne stvari! Poput, samo za primjer, mene! Nadalje, mada neiskusni, utvaraju da mnogo znaju i o ženama, pa slijedom toga vrlo često prekompliciraju u želji da me zadovolje, da se istaknu i budu cool, da ispune očekivanja do najmanje sitnice. A to se ipak može naučiti samo na jedan način! Koji pak traži vrijeme...mjereno u godinama! Dok manje obrazovani i pametni nemaju pojma o mnogočemu, pa često sasvim jednostavno, instinktivno, učine prave stvari u pravo vrijeme, nerijetko preskačući nepotrebno komliciranje. Također, pogotovo uglavnom prilično impresionirani narodnom mistikom moga zanimanja, znaju biti podatni poput gline koju je tako lako oblikovati po mojim željama. Jest da se i brzo pokaže problem kako s njima komunicirati, provoditi vrijeme koje nije ispunjeno sexom, ali ipak, ispada da je bolje praviti se i malo priglupa, spustiti na približno njihovu razinu, na ograničeno vrijeme koliko ih moram trpjeti poslije, nego li čeznuti za sexom kakv želim i znam da mogu dobiti.

    Kadikad jest zabavno proanalizirati utjecaj društva, kolege Freuda i inih sljedbenika, na žensku sexualnost. Saslušati što pametno o tome misli njegova majka, pa i pokušati razumjeti najrazličitije pritiske na njegovu muškost i  izvedbe, ali je ipak puno uzbudljivije osjetiti zapaljenu mušku ruku kako mi odlučno razmiče bedra, gura me naprijed samo s jednom jedinom mišlju i kolikogod nespretno, ipak me efikasno i snažno probija za čas, ne baš rijetko i nadalje koristeći spomenuti dlan kada mu razigrana guza zapleše pred zakrvavljenim očijma...... Naprosto u prosječnom muškom mozgu pukne neka spona između kurca i mozga, kada ovaj prvi previše nabrekne, skupi svu raspoloživu krv, dok se u sofisticiranijim primjercima to puno teže dešava. Pa čujem idiotsko pitanje, taman u času kada ga treba duplo snažnije nabiti, "je li ti tako dobro ?" ! Što si slijep ili blesav, pa upravo me osobno jebeš, ako ne osjetiš, ne vidiš?! Tada ti je ionako malo kasno za naučiti....bar za taj puta! Ili još ranije, a jednako podsticajno..."smijem li te poljubiti?" Ne, više ne smiješ, budaletino !!!

   No, naravno da postoji i još bolje rješenje. To su pouzdano stariji, a pametni muškarci !!! Prokušano i pouzdano. Naučili su bar većinu znanja kako nas kvalitetno jebati, podjednako u mozak i doslovno. Podilaziti mi taman koliko zahtjeva moj ego, a održati kontrolu koliko je uzbudljivo. Natjerati me da čeznem do idućeg puta, da mu se u sekudi doslovno posve predam i pobacam još usput sva ograničenja i prenemaganja.. Oni znaju da nama jest zabavno zavitlavati muškarce, vrtjeti ih oko prsta, ali ne onoga na čijem smo upravo kurcu....Taj naprosto tada za nas mora imati neku važnost, izazivati poštovanje, možda čak i izvjhesnu zahvalnost za to što nam čini, može učiniti. Osim toga su baš iskreno ushićeni da mogu "uhvatiti" 15-20 godina mlađeg komada, koji očigledno može birati što mu se prohtije. Što im itekako osjetno djeluje na potenciju i želju, a posebno na usredotočenost. Dok mlađi još u mislima prožvakuju mamine teze o ravnopravnosti, poštovanju i tako tome, stariji točno znaju koje je njihovo prirodno mjesto, pa i, iz iskustva mislim, koliko je ženska pažnja živa i nepredvidljiva ako je pustiš da slobodno luta.  Mislim da im u podsvjesti zapravo kucka ideja kako tako nešto možda neće nikada više moći ponoviti, pa zbilja daju sve od sebe, pogotovo kada se oslobode i sasvim me uzmu u svoje ruke. Da ne govorim o njihovoj izdržljivosti i samokontroli, pa i volji da upotrijebe sve raspoloživo, umjesto potrebe da ga majčinski tješim "kako se to svakome dešava", ili "kako je ipak bilo lijepo na neki način, makar je trajalo manje od minute". Imaju manu, točno, ogromnom su većinom tuđi već poodavno, ali svejedno. Od rapoloživih opcija su najbolja. Sofisticirani, vješti i krajnje fokusirani u sexu, a sasvim podnošljivi i poslije.

   Još ako uzmemo u obzir krilaticu kako su dijamanti najbolji djevojčini prijatelji, a u kojem području su, logično, nedodirljivi, čvrsto glasam za starijeg, inteligentnog i visokoobrazovanog muškarca!!!

  Dapače, možda uskoro potkrijepim i bjelodanim primjerom....iz nedavne prošlosti!

Jesam li samo ja ovisna?

Ili dvostruka ličnost? Posve sam neovisna i bar prilično uspješna, relativno mlada žena. Na faksu u gornjih 10%, nakon stažiranja su me molili da ostanem i prije kraja staža, što valjda nešto znači, iako je točno da je kroničan nedostatak liječnika. Još biram specijalizaciju, ali baš biram, niti malo mi ne nedostaje ponuda. Ne bih se svrstala, niti ikada jesam, u neke klasične ljepotice, ali ako si dam truda muški pogledi svakako nadpropsječno često ostaju na meni malo duže nego li to uzrokuje puka radoznalost. Dobro, niti titula tu ne odmaže, pogotovo u relativno malom gradu gdje svi sve brzo doznaju. Imam stan, pristojan auto, čvrsto zaleđe staraca. Ipak me nešto kopka već nekoliko godina, nešto ćega sam više.manje svjesna desetljeće i nešto, još od mog prvog pravog dečka. Ili prvog sexa, kako se uzme.
Muškarac koji me zaintrigira me obavezno previše privuče, veže i pobrka mi inače tvrde i jasne principe i skalu vrijednosti. Kao da postanem ovisna. Već i u mislima, a gotovo posve nerazumno od trenutka kada osjetim kako mu se propinje u hlačama uz moj trbuh, kamoli koji stadij dalje. Naprosto tada postajem druga osoba, žena. Koja čini, ali i dopušta muškarcu da čini, skoro sve što mu padne na pamet, pa i mnogo toga što sasvim sigurno u "svjesnom" stanju ne odobravam, kamoli želim, ili mislim da bih željela probati. Kao idealna bludnica, valjda. Kao da mi razum prekrije golema sjenka napetog kurca što pulsira i izaziva u mojojh unutrašnjosti, pa i glavi, samo jednu jedinu ideju, želju, da mu se moram pokoriti, učiniti sve da ga osjetim kako se napinje negdje u meni. Kao da osjećam struju u dlanovima kada ga obuhvatim, kao da mi je svaki puta prvi puta. Ili baš pravo zadovoljstvo, djetinu radost, kada ga gledam kako buja pod mojim jezikom, ili me guši, udarajući mi u nepce, bez imalo obzira mi pokušavajući ući u grlo, dok mi je glava priklještena da se ne mogu izmaći i da želim. Kasnije shvatim da su mi i suze krenule od skoro doslovnog gušenja, a ipak ne bih niti slučajno učinila što da prestane! Nekoliko snalažljivih i hrabrijih kolega, pa i jedan vozač hitne u posljednje vrijeme, to obilato koriste. Samo smišljaju pogodne scenarije, shavtivši da kada je iole pogodna situacija da mi uspiju zavući ruku među noge ili se nasloniti napeti na mene, skoro im je zajamčeno da će me imati odmah. Krajičak moga razuma vrišti, ali me ipak neka sila povuče da recimo jučer ipak bez otpora, poslušno polegnem na vruću haubu saniteta na šumskom putiću i zapravo jedva dočekam da spomenuti vozač uspije nadvladati uzbuđenje i ushićenje i raspetljati hlače, samo mi odmaknuti gaćice, te mi ga počne silovito nabijati i ne brinući se puno za mene! Iako je svejedno uspio, uglavnom uspiju, ako baš nisu zečevi, te sam jedva kroz slatki grč male i čitave utrobe, te bljeskove u glavi uspjela registirati da mi odjednom grubo zabija nokte u guzu i tako me snažno pribija uz auto podamnom da je pukla letvica maske, te me zalijeva dugim mlazevima.... koju sekudu kasnije.
Uspijem ja kadikad samu sebe ugristi za usnicu i odoljeti, naravno. Ali svejedno me plaši ta opsjednutost, pa reći ću i pravu riječ, društvena neprilagođenost. Teško je zamisliti da imam danas-sutra muža i obitelj, odgovornost za ikoga osim sebe, u svezi ponašanja. I ovoga ću dečka, s kojim sam sada službeno, morati ostaviti. On to niti ne sluti, jer doista jest drag i pametan, pokušava mi udovoljiti kako god zna. Ali mi ga je tragično premalo uz sve njegove hobije i svake hvale vrijedan drštveni angažman. Može li uopće postojati netko tko bi bio sasvim fokusiran na mene i moje potrebe? Ili moja realnost je i biti će, više muškaraca u istom vremenu?