fighting with demons
25.07.2005., ponedjeljak
|
I tako ja upalim tv i veći dio popodneva provedem gledajući na rtl-u sve živo počevši od simpsona. Na neko vrijeme sam se izgubila i kad sam bacila pogled na tv-u exploziv ili šta već. i tak gledam neku reportažu o turizmu, mislim da je hvar bio u pitanju. I ono misli mi prolaze kako bih i ja išla tamo i sve nešto glupavo, bezveze.( molim vas nemojte mi zamjeriti što pišem tako neknjiževno, malo sam pukla). Kad pokažu neko mjesto gdje se okupljaju poznati i bogati na Hvaru. I kamera pokazuje ljude, neki pričaju, i odjednom pokaže na sekundu jednu ekipu.... i ja vidim... što vidim?...nemojte mislit da serem bezveze... vidila sam... NJEGA... Sjedi, pije cugu, preplanuo je, maše u kameru, ekipa se smije, ludo im je sigurno. Ugasila sam tv, otišla u sobu, zapalila pljugu, izašla na balkon, i kapne prva suza. vratim se u dnevnu, upalim tv i već je sve gotovo. I šta da sad radim? P ajd da još malo plačem. I tak sjedim na trosjedu( s njim sam se jednom tamo dobro zabavila), i u isto vrijeme se smijem i plačem.. Koja pišurija!!! život mi je zapravo bio smiješan. plakala sam eto reda radi, a smijala se jer je stvarno bilo smiješno. nevojerojatno. Mislim da mu je ovo već drugi put da je došao u Hrvatsku, a nije mi se javio. Ja njegove podatke više nemam da mu se javim. Jednom je bio na balkonu i gledao me, a meni je trebalo par dana da shvatim da je bio on. I bome sam se grizla i još se grizem što sam se uplašila i pobjegla onda, a nisam izašla vidjeti ga. i mislim da ću ga pronaći. Da ga još jednom vidim. Malo mi je bad otići do tih njegovih ljudi i pitati za njegov mail, al moram to napraviti. moram se naći s njim. U sebi sam milijun puta već zamišljala naš susret, ali danas sam jedino mogla zamisliti kako ga udaram šakom u glavu. znam da je to bilo pravo, imam milijun dokaza za to, ali ne mogu se prestati pitati što ako nije?! pa naći ću ga makar mi bilo zadnje. nije Norveška na kraj svijeta, samo 2500 km. joj, koji gad. a on sjedi, smije se i maše u kameru, kak mu nije neugodno.. samo sam na sekundu ga vidjela, ali to je bio on.. znam. onako čelav, s gustim obrvama, pa i nije baš neki ljepotan, hehe. nije mi jasno kako sam mogla baciti godinu dana na razmišljanje o njemu. ima da napravim nešto od svog života, pa da se jednog dana slučajno sretnemo u nekom baru za bogate i slavne..bijesna sam.. jako.. i ne mogu se prestati histerično smijati. jedino sam do maloprije plakala, ali tuš mi je stvarno pomogao.. ovih dana ćete dobiti neki lijepi post, sad sam ljuta. joj, šta bi dala da mi sad opet dođe na balkon, mislim da bi mu svašta rekla.. možda mu ništa ni ne bi imala reći. stvarno mislim da ga opet moram vidjeti da bih uspjela sve to ostaviti iza sebe.. i svrbi me nos, to znaći da ću bit ljuta, a već jesam.. ne znam kako da skupim hrabrosti da ga potražim. moram.. neki dan sam bila pred zgradom gdje je on bio tada, slučajno sam s društvom završila na klupi ispred i iz auta je izašao neki čelavi tip. srce mi je stalo jer sam mislila da je on. potražit ću njegove podatke ovih dana, nije mi baš usput, ali moram.. malo mi nedostaje hrabrosti jedino. |
- 21:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||