sanjala sam topli dodir anđela. držala sam ga u naručju. plakao je.
bio je to anđeo od nekih 5 godina. plavi uvojci su činili krunu njegovog
baršunasto mekog lica. suze koje su mu se slijevale niz lice brisala
sam svojim dlanom. tješila sam ga. bio je anđeo, a ja sam bila njegov
anđeo. sanjala sam kako mu govorim. kako glasni jecaju onemogučuju
punim usnama da kažu bol koja ga je slamala. polako je njegovo
lice počelo gubiti grčevit izgled i polako se budio zahvalan osmijeh
na njegovom licu. njegova pjesma je postala glasnija i življa. sanjala
sam ga. utješila sam ga.
a onda sam se probudila i sama okupana suzama. a nije bilo nikog
da me tješi.i nisam bila ničiji uplakani anđeo. bila sam samo uplakana.
|