fighting with demons

bez tebe toplina nije podnošljiva,
hrana nije jestiva,
ugoda nije ugodna,
samo je bol dobrodošla.
bez tebe mi novo jutro nije primamljivo,
novi san je nerazumljiv.
hladnoća me održava na životu.
uživati nije riječ koju koristim više.
ljubiti nije riječ koju ću ikada više reći.
šutiti kraj rosom oplakanog prozora je moja budućnost.
gledati u lica ostalih ne bih li te u njima prepoznala je moja svakodnevnica.
očekivati te svakog dana na svom balkonu je ono za što još dišem.
molitva suncu da mi se uvuče u sobu i pokrije tamu koju si za sobom ostavio je jedino što mi preostaje dok polako čekam da nestnem.
nikada više neću razmišljati o tebi je postao tako banalan klišej prečesto upotrebljavan dok gledam osobu u zrcalu koja plače zajedno sa mnom.
onaj tračak svijetla koji ponebez tebe hrana nije jestiva,
toplina kad uđe u moju sobu jer je vjetar razmaknuo zastore, prebrzo se ugasi.
u mom je svijetu tama.
u tami je bol.
u boli je jedini način na koji još uvijek mogu živjeti i očekivati.
u očekivanju je sve uzaludno.
opet je započeo vjetar.
trebam li mu pomoći da razgrne zastore i pusti malo svijetla u moj život?