21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!" 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" 24Tada Isus reče svojim učenicima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 25Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mena, naći će ga. 26Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? 27Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim." |
Ljubitelj sam sporta pa uživam svaki put, kada su neka velika sportska natjecanja, tako je bilo i za vrijeme ovih Olimpijskih igara u Pekingu. Fasciniran sam uspjesima Michaela Phelpsa, Usaina Bolta, Jelene Isinbajeve, Blanke Vlašić i drugih. Meni su posebno zanimljivi mladi hrvatski sportaši Filip Ude i Martina Zubčić. Razlog je što su više puta pokazali, da su vjernici. Filip Ude je prije Olimpijskih igara dao intervju za list katoličke župe Močile u Podravini. Izjavio je : "Vjerujem da je Bog uz mene u svakom trenutku. Svaki dan molim i čitam Bibliju. Siguran sam da smo svi povezani s Bogom. Bog nam uvijek i u svemu pomaže, a i sama molitva je, kako smo naučili, razgovor s Bogom". Sebe je predstavio onako kako ga drugi vide - kao marljivog mladića, skromnog, dobrog srca koji je voljan pomoći drugima. Također je naglasio kako danas mnogi mladi ne znaju što žele u životu ili pak uglavnom samo traže načine kako da se zabave, a malo je onih koji se trude nešto i postići. Primijetio je i kako mnogi nakon nekoliko neuspjeha odustanu i ne pokušavaju ići dalje. Mladima je poručio da ne provode previše vremena u kafićima ili pred televizorom. Uoči Olimpijskih igara naglasio je kako mu je olimpijska medalja san i da će dati sve od sebe da mu se taj san ostvari, dodavši da mu je želja da barem uđe u finale. Na kraju razgovora svima je poručio da vjeruju u Boga jer Njegova pomoć sigurno neće izostati. Osvojio je srebrnu medalju! Martina Zubčić je rekla, da svaki put prije nastupa izmoli krunicu. Primila je hrpu čestitki, izjavila je, da joj je bila najdraža ona u kojoj je njena prijateljica napisala, da je Gospa uslišala molitve. Martina je bila i na meču, kada se njezina prijateljica Sandra Šarić borila za medalju. Rekla je, da je samo šutjela i molila se za nju u sebi. Sandra je osvojila broncu. |
13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. 18A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." 20Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Hrvatski Caritas u sklopu svojih aktivnosti poticanja međunarodne solidarnosti otvara mogućnost hrvatskim građanima da novčanim prilozima pomognu ratom stradalom stanovništvu Gruzije. Donacijski telefon je 060 9010 (cijena poziva 6,10 kn), a žiro račun pomoći je: 2340009-1100080340, poziv na broj: 288. Hrvatski Caritas je odmah uputio 100.000 kuna za ovu žurnu pomoć. Hrvatski Caritas u izravnom kontaktu s Caritasom Gruzije podržava projekt za prognanike u Tbilisiju koji konkretno pomaže u vidu: hrane (kroz pučke kuhinje koje vodi Caritas), prve zdravstvene i higijenske pomoći, lijekovima, krevetima, psihosocijalnom pomoći i podrškom ratom traumatiziranim osobama. |
22I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. 23A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. 24Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. 25O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. 26A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše. 27Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 28Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" 29A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. 30Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" 31Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" 32Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. 33A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Božji!" |
Ovaj mjesec je cijeli niz blagdana u kojima se slave zanimljivi sveci. Objavit ću biografije, nekih od njih, kako će dolaziti u mjesecu. Ivan Maria Vianney rođen je 1786., uoči Francuske revolucije. U njegovom djetinjstvo, Crkva je bila proganjana pa je potajno išao na vjeronauk, a prvu pričest, primio je u jednom spremištu, jer se nije moglo drugačije. Nevinost srca i duboka pobožnost bile su glavne značajke njegove duhovnosti. Uočio ga je župnik Balley i školovao ga. Problem je bio, što je sv. Ivan jako teško učio, makar je imao veliku volju. Nalazeći se u tjeskobi, poduzeo je hodočašće u La Louvesc na grob sv. Franje Regisa. Od tada je napredovao u naukama, makar mu je i dalje latinski jezik zadavao velike tegobe. No, uspio je postati svećenik. Postao je pomoćnik svog župnika. Njih dvoje su se natjecali tko će biti bolji. No, dobri je župnik Balley uskoro umro. Ivan ga je oplakao kao svoga najvjernijeg prijatelja. Godine 1818., imenovan je župnikom u Arsu i ostao tamo sve do svoje smrti. Ars je kod Ivanova dolaska bilo malo, vjerski posve zapušteno i zanemareno selo. Netko je o njegovim stanovnicima rekao, da ih osim krštenja ništa ne razlikuje od životinja. Novi se župnik, uselivši se u siromašni župni dvor, dao odmah na posao, na obraćanje svoje župe, najprije strašnim pokorama, dugim noćnim satima molitve pred Presvetim Sakramentom, ozbiljnim i oštrim propovijedima. Veliku je brigu posvećivao i obnovi župne crkve. Njegov je stan bio najsiromašniji, hrana kuhani krumpiri, ali u crkvi je iz poštivanja prema Isusu želio, da sve bude što ljepše. Ljudi su u velikom broju dolazili k njemu. On ih je znao ne samo dobro ispovjediti, već i voditi putem savršenosti prema Bogu. I tako je polako počeo arški proštenjarski život, s mnoštvom hodočasnika, što su dolazili k svetome župniku na ispovijed. Godine 1855. došlo je k njemu oko 20 000 ljudi. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati, koji put i više. Za dobro svoje župe, sveti je župnik osnovao kuću Providnosti, neke vrste sirotište za siromašnu djecu. Njima bi svako poslije podne održao vjersku pouku. Za njih je učinio i svoje prvo čudo: umnoženje brašna za potrebni kruh. Svojom jednostavnošću, ljudskošću, pa i humorom ponizni je arški župnik privlačio u Ars mnoštva. Svjedoci koji su svjedočili o njemu u postupku za proglašenje blaženim tvrde, da je bila tolika navala oko njegove ispovjedaonice jer je čitao u ljudskim srcima. Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti. Po njegovu zagovoru dogodila su se brojna čudesa pa ga je Crkva proglasila blaženim i svetim te zaštitnikom svih župnika. |
13Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. 14Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. 15Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." 16A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." 17Oni mu kažu: "Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe." 18A on će im: "Donesite mi ih ovamo." 19I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. 20I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. 21A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece. danas je i blagdan bl. Augustina Kažotića Blaženi Augustin Kažotić (Trogir, 1260. - Lucera, Italija, 1323.), najuglednija hrvatska osoba 14. stoljeća, blaženik, redovnik dominikanac, zagrebački biskup, začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, govornik i znanstvenik. Bl. Augustin rođen je oko godine 1260. u Trogiru. Zaredio se u Splitu. Kao dominikanac studirao je u Parizu. Godine 1303. imenovan je zagrebačkim biskupom. U Zagrebu je bio vrlo djelatan. Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Mnogi su ga plemići zbog njegova značaja i kreposti uzimali kao suca u svojim medusobnim sporovima. Zbog svoje svetosti života, velike kulture, snažne rječitosti medu svim ugarsko-hrvatskim biskupima uživao je velik ugled. Nakon posjeta papi u Avignonu 1318., nije se više smio vratiti u Zagreb, jer se zamjerio tadašnjim političarima. Tako je imenovan biskupom u južnotalijanskom gradu Svete Marije, Luceri, gdje je umro godine 1323., na glasu svetosti. Pokopan je u Luceri. Carlo Sisto piše da su »Hrvati uzalud pokušavali kradom oteti blaženikovo tijelo« Narod ga je poradi brojnih čudesa što ih izvedoše njegove relikvije, medu ostalim ozdravljenje nijemih i opsjednutih, brzo počeo štovati. To je štovanje 1702. službeno potvrdio papa Klement XI., proglasivši ga blaženim. U novije vrijeme opet je sve ispitano pa ima nade da se proglasi svetim. Zaštitnik je Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Prvi je poznati organizator crkvenog pjevanja u Hrvatskoj i tvorac tzv. zagrebačkog obreda. Pape Benedikt XI. i Ivan XXII., napuljski kralj Robert I. Anžuvinac i kalabrijski vojvoda Karlo, slikar Tomaso da Modena, historičari Opicinus de Canistris, Galvano Fiamma, Bernard Gui i Miho Madijev, Augustinovi suvremenici, predstavljaju ga kao vrsna propovjednika i učenjaka s naglašenom erudicijom, dobrotom, izvanrednim smislom za suosjećanje sa siromasima i obespravljenima i drugim ljudskim vrlinama. U Riznici zagrebačke katedrale nalazi se relikvijar-moćnik s humeralom-naramenikom bl. Augustina Kažotića. Humural je 1692. darovao beneventski nadbiskup, kardinal Vincencije Marija Orsini, kasniji papa Benedikt XIII. (1724.-1730.). Biskup A. I. Mikulić je humeral iz Kaloče donio osobno u Zagreb i za njega je dao izraditi moćnik, škrinjicu obloženu srebrom, s poprsjem bl. Augustina Kažotića te natpisom: “SACRUM HUMERALE BEATI AUGUSTINI EPISCOPI ZAGRABIENSIS”. Augustin se posebno brinuo za siromahe. Tako je kanoniku upravitelju katedralne škole osigurao redovita materijalna primanja, ali mu je zabranio da od siromašnih učenika traži novac, ili bilo koje usluge. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pažnju je posvećivao zdravstvu i higijeni naroda. Iz Bamberga je naručio priručnik o zdravlju, a po selima je dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje (npr. u Vugrovcu). Povjesničar Baltazar Krčelić, kanonik, piše da je 1312. g. u doba gradnje katedrale bila velika suša i da je po zagovoru bl. biskupa na današnjem Trgu bana Jelačića provreo izvor vode, koji je u posljednje vrijeme vrlo lijepo uređen. To je poznati "Manduševac". Poznat je izvan Hrvatske, ali često pod drugim imenima: Augustine Gazotich, Agostino Kazotic i Agostino Gasotti. Spomendan mu je 3. kolovoza. |
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv