dijamantni dvorac
31.05.2008., subota
Srce Isusovo
|
Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu istaknuto je obilježje suvremenog katoličanstva. Srce je postalo simbolom uzvišene Kristove ljubavi uglavnom u europskoj civilizaciji. Čak i u Bibliji srce se smatra više sjedištem znanja negoli ljubavi. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. st. njegovali su je kartuzijanci i kasnije isusovci. Sv. Ivan Eudes (17. st.) dao joj je teološki temelj. Poticaj za uvođenje blagdana Srca Isusova, došao je iz francuskog grada Paray le Moniala prigodom ukazanja Srca Isusova, sv. Mariji Margareti Alacoque 1675. g. Ali tek 1765. g. papa Klement XIII. dopušta slavljenje blagdana Srca Isusova i to samo za one koji su izričito tražili. Bili su to poljski biskupi onoga vremena i rimska Nadbratovština Srca Isusova. Ubrzo su blagdan prihvatili redovnice Reda Pohođenja kojemu je pripadala sv. Margareta, cijeli Rim, potom biskupi i kraljica francuskog naroda, poglavari i članovi Družbe Isusove i tako se za kratko proširio gotovo u cijeloj Crkvi.  Nakon što se blagdan Srca Isusova tako brzo proširio po mnogim biskupijama svijeta i vidjevši velike duhovne koristi od njegovog slavljenja, papa Pio IX. je 1856. g. posebnim dekretom odredio da se blagdan službeno slavi u cijeloj Katoličkoj Crkvi osobito s obzirom na potrebu zadovoljštine za grijehe. Misa i oficij odobreni su 1765. a općevažeći postali su 1856. Sv. Margareta Marija imala je od 1673. g. do 1675. g. nekoliko viđenja Srca Isusova. U jednom od posljednjih koje se obično zove "veliko ukazanje", a bilo je 16. lipnja 1675. g., u tijelovskoj osmini, Isus daje nalog za uvođenje blagdana Srca Isusova: " Stoga od tebe tražim da prvi petak nakon tijelovske osmine bude posvećen naročitom blagdanu u čast moga Srca, da mu se na taj dan učini časna naknada i prošnja naknadnom pričešću kako bi se naknadilo za sve nedostatke poštovanja dok je moje Tijelo u Euharistiji bilo izloženo na oltarima. " Na svršetku poruke Isus obećaje nagradu svima onima koji budu svetkovali blagdan njegova Srca: " Obećajem ti da će se moje Srce raširiti da obilno izlije bujice svoje božanske ljubavi na sve one koji mu budu iskazali tu čast, i koji će nastojati da je i drugi iskazuju." Pape o Srcu Isusovu Pobožnost Srcu Isusovu jest najsigurnija i najkorisnija duhovnost. Leon XIII. To je sinteza cijeloga kršćanstva. Pio XI. Štovanje Srca Isusova jest najkompletnija ispovijest kršćanske vjere. Pio XII. Srce Isusovo jest uzvišeni oblik one prave pobožnosti, koja se traži za naše vrijeme. Pavao VI. U Presvetom Srcu Isusovu nalazimo sintezu svih otajstava naše vjere. Papa Ivan Pavao II. |
27.05.2008., utorak
Deseti utorak sv. Antunu Padovanskom
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Sv. Antune, tvoja se slava raširila po svem svijetu jer pomažeš da se nađu izgubljene stvari. Svojim smo grijesima izgubili Božje prijateljstvo i duševni mir. Po tvom zagovoru daj da ih ne izgubimo nikada više i izmoli ih onima koji ih još ne posjeduju. Slava Ocu... Molitva da se nađu izgubljene stvari O Isuse! Zašao sam kao ovčica, zaboravio na tvoje zapovijedi, udaljio se od tebe i upravo sam možda radi grijeha izgubio ovo vremenito dobro. Da ga opet nađem, ne gledaj Isuse na moju nevrijednost, već na zagovor sluge svoga sv. Ante, komu si dao moć da izgubljeno nalazi. Stoga se tebi obraćam, o pouzdani nalazitelju izgubljenih stvari, sv. Ante. Svima, koji su iskrenim srcem molili, vraćaš izgubljeno; odjekuju riječi: izgubljeni novac, dobro, sreću, stvar – vraća zagovor sv. Ante! Uslišaj i moju molitvu, te mi vrati što sam nesrećom ili krivnjom izgubio. Znam da mi je Bog dao i oduzeo, stoga vapijem s tobom: Ime Gospodnje budi blagoslovljeno! No, ne znajući što mi je Božja Providnost namijenila, dolazim k tebi, sv. Ante, moleći te ponizno, isprosi mi svojim zagovorom, ako je Božja volja, da opet nađem što sam izgubio. Amen |
25.05.2008., nedjelja
Mt 6
|
24"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. |
21.05.2008., srijeda
Tijelovo
|
Čovjek spoznaje prirodne zakone svojim razumom, ali posjeduje i spoznaju koja se ne odnosi samo na područje egzaktnih znanosti. Prosvjetiteljstvo je uvelo čovječanstvo u zabludu smatrajući da je samo razumska spoznaja prava spoznaja i da sve drugo, a to znači i religiozna i druge spoznaje nemaju smisla. No, ta objektivna spoznaja čovjeka ne usrećuje, ne daje mu smisla, ona ne dotiče njega osobno. Što čovjeku znače kemijsko-fizikalni procesi, što znači sva tehnika, svi kompjutori i svi izgrađeni gradovi, ako on mora umrijeti, ako mora patiti, ako ga drugi ostave, ako u sebi doživljava muku, besmisao i smrt? Stoga uz tu objektivnu, izvanjsku spoznaju postoji i nutarnja, subjektivna ili hermeneutska spoznaja. To je spoznaja smisla, to je povjerenje u budućnost, u argumentiranost svega što čovjek radi, za što živi, to je povjerenje u ljude, u Sveprisutnoga u prirodi i u svemiru, to je povjerenje u onoga koji nas je postavio u život i svijet. Ta nutarnja spoznaja probija zid smrti, ona se provlači kroz mrak, patnje, operacije i bolesti. To je spoznaja koja čovjeka osmišljava, to je spoznaja koja ga čini humanim, sretnim, koja ga čini sposobnim da uopće živi. To je čovjekova spoznaja vlastite osobnosti, ovisnosti o Stvoritelju, spoznaja Boga koji je sve stvorio, spoznaja smisla, ljubavi, povjerenja, pravde i slobode. U biti, to je vjerska spoznaja. To je, naime, dokučivanje smisla, života i rada duhovnim ticalima. Osjetilima i razumom čovjek dotiče mrtvu stvarnost oko sebe. Nutarnjim pak ticalima ima povjerenja u čovjeka, oslanja se na smisao i u patnji, pa i privremeni besmisao. On doznaje koji mu je put da ode s ove zemlje i da živi. Čovjek, tražeći smisao i spoznajući vjerom, doznaje zapravo smisao religija, te usred religija spoznaje kršćanstvo i Crkvu. On u Isusu Kristu otkriva ono što u sebi traži. On u njemu vidi smisao patnje, smrti i hodanja ovom zemljom. Tako u Crkvi nalazi osmišljenje sebe, informacije za svoju budućnost i sigurnost na koju se može osloniti. Središte te sigurnosti u Crkvi jest euharistija. Objektivno gledajući, čovjek ne može razumom spoznati niti razumjeti da je u kruhu prisutna Isusova smrt i uskrsnuće i u vinu Bog sam, ali to doznaje vjerom. Kao što je čovjek svjestan da u buketu cvijeća nije samo darovano objektivno cvijeće, nego ljubav darovatelja, kao što spoznaje da je u kupljenoj i darovanoj čokoladi ne samo ono što se jede, nego i ono od čega srce živi, povjerenje i ljubav darovatelja. Kao što čovjek spoznaje da u ocu i majci nije samo ono objektivno spoznato, a to znači njihovo tijelo, nego daleko više njihova besmrtna, nevidljiva duša koja ga grli, tako kršćanin uviđa u euharistijskom kruhu i vinu da je tu ne samo to što se sjetilima spoznaje, nego daleko više ljubav Isusa Krista, njegova smrt za čovjeka, njegova čovjekoljubivost, njegovo oproštenje grijeha i život vječni koji nam se daruje. Tako euharistija najdublje dotiče ljubav Isusa iz Nazareta, a onda i ljubav čitavoga Presvetog Trojstva. Kao što u objektivno spoznatim slovima neke pozivnice na gozbu spoznajem nevidljivu ljubav i prijateljstvo onih koji me pozivaju, tako u vidljivo spoznatim znakovima kruha i vina vidim poziv Boga na njegovu gozbu. Kao što mi prijatelj može poslati pismo i u njemu poruku da se ne bojim u određenim krizama života, tako mi prijatelj Isus u kruhu i vinu, u tim euharistijskim znakovima, daruje poruku da se ne bojim, jer on je sa mnom. »Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu«, kaže on. »Tko jede moje tijelo, neće umrijeti nikada«, kaže on. »Tijelo je moje hrana za život svijeta. Ja sam kruh života«, kaže Isus. »Tijelo je moje zaista jelo i krv je moja zaista piće«, kaže on. »Tko to jede i pije, ima život vječni«, kaže Isus. Sve su to dakle hermeneutske, vjerske istine, od kojih čovjeku duša zaželi poletjeti ususret Bogu, smislu i budućnosti. U jednostavnim znakovima kruha i vina krije se veličanstvena poruka neba, budućnosti, smisla života i pobjeda nad grijehom, smrću, đavlom i svakom negativnošću. Zato je važno da kršćani svaki dan, a neizostavno nedjeljom, slave euharistiju. To je hrana njihove duše, snaga za život, čovjekoljubivost i izdržljivost u svim tegobama. Blagujući Isusovo tijelo i pijući njegovu krv mi postajemo kao on, mi se mijenjamo i postajemo vječni već ovdje, usred ograničenosti svijeta, i sposobni, kada dođe čas, doputovati u vječnost. Dr. Tomislav Ivančić, "Oaze života" |
19.05.2008., ponedjeljak
Deveti utorak sv. Antunu Padovanskom
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Moćni sv. Antune, ti si čudesno iscjeljivao udove i oslobađao od svih boli. Čuvaj nas duhovno i tjelesno zdrave i postojane u jedinstvu vjere i ljubavi. Slava Ocu... Molitva za zdravlje očiju, ušiju, ruku i nogu Sretni sv. Ante! Ti si cijelo svoje tijelo bio Bogu za žrtvu prikazao i po tom zaslužio da Isusa u obličju premilog djetešca u svoje ruke primiš, zagrliš i svojim čistim usnama poljubiš. Po onoj neprocjenjivoj slasti, koju si pri tom uživao, molim te, da pogledaš na ovo moje bolesno osjetilo ili organ, po onoj ljubavi, koju si imao prema božanskom djetetu Isusu, smiluj mi se kao svomu bolesnom štićeniku i izbavi me iz ovoga moga bolesnoga stanja. Ravnaj mojim osjetilima i udovima, da umrem svijetu i budem čisti hram Božji, te da zdravim tijelom, ako to Bog hoće, privinem uz Isusa moga. Amen. |
18.05.2008., nedjelja
Presveto Trojstvo
Bog je jedan, što je prva istina kršćanske vjere. No, taj jedan Bog je u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Bog je jedan, ali trojstven. Bog kao Presveto Trojstvo, objavio se prilikom Isusova krštenja na rijeci Jordan: "Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Lk 3,21-22)" Oče naš dobri, u te vjerujemo, koj' si na nebu kao i na zemlji: jedan u boštvu a troj si u trojstvu, sav na svem svijetu. |
13.05.2008., utorak
Gospa Fatimska
|
Gospa Fatimska je naziv, koji su katolici dali Blaženoj Djevici Mariji. Katolička je Crkva službeno priznala ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom gradu Fatimi, 1917. g. Ukazanja Anđela Portugala Prije Marijinih ukazanja, troje malih pastira: Lucija (Lucia de Jesus dos Santos), bl. Franjo (Francisco Marto) i bl. Jacinta (Jacinta Marto), stanovnici sela Aljustres u blizini Fatime, doživjeli su tri ukazanja Anđela Portugala ili Anđela Mira. Prvo Anđelovo ukazanje Dogodilo se u proljeće ili ljeto 1916. g. Izgledao je kao lijepi mladić od 14 - 15 g. Rekao im je da mole: "Moj Bože! Vjerujem u Te, klanjam Ti se, uzdam se u Te i ljubim Te. Molim Te da oprostiš onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube." "Tako molite! Srce Isusovo i Marijino pozorno slušaju vaše molitve." Drugo Anđelovo ukazanje Dogodilo se u ljeto 1916. g. Anđeo im poruči: "Što radite? Molite, mnogo molite! Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama milosrdne nakane. Neprestano prikazujte Svevišnjem molitve i žrtve!" "Što god možete, prinesite Bogu za žrtvu kao zadovoljštinu za grijehe kojima Ga ljudi vrijeđaju i molitvu za obraćenje grešnika. Tako ćete osigurati mir svojoj domovini." Treće Anđelovo ukazanje Dogodilo se krajem ljeta ili početkom jeseni 1916. g. Anđeo je kleknuo pored njih i rekao: "Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, klanjam Vam se i prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo Isusa Krista, prisutna u svim svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti, kojima je On sam uvrijedjen. U ime neizmjernih zasluga Njegova Presvetoga Srca i Prečistog Srca Marijina, molim Vas za obraćenje jadnih grešnika." Zatim je Anđeo uzeo hostiju i dao je Luciji, a kalež Jacinti i Franji. Božja prisutnost bila je toliko snažna, da ih je gotovo potpuno obuzela. Mir i sreća koju su osjećali bili su veliki, jer im je duša iznutra i u potpunosti bila usredotočena na Boga. Gospina ukazanja Gospa se ukazivala iznad hrasta crnike, visokog oko jedan metar. Bl. Franjo samo je vidio Gospu, ali je nije čuo. Bl. Jacinta vidjela je i čula Gospu, a Lucija je pored toga i razgovarala s Gospom. Ukazanja su se zbivala oko podneva.  Prvo ukazanje 13. svibnja 1917. g. Prvo su opazili dva svijetla, poput bljeska,a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: "Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica." Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je, da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: "Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?" Lucija: "Da,hoćemo." Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu. Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: "Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata." Drugo ukazanje 13. lipnja 1917. g. Gospa je poručila, da Isus želi da se ustanovi pobožnost Njenom Prečistom Srcu. Onom tko to prihvati, obećala je spasenje, a te će duše Bog voljeti poput cvijeća kojim je Ona okitila Njegovo prijestolje. Na dlanu desne Gospine ruke nalazilo se Srce obavijeno trnjem, koje je u njega bilo zabodeno. Prečisto Srce Marijino je izranjavano grijesima čovječanstva koje traži zadovoljštinu. Treće ukazanje - Fatimske tajne Novinski članak iz "Ilustracao Portugueza", dana 29. listopada 1917., pokazuje mnoštvo ljudi koje gledaju Čudo Sunca tijekom Gospina ukazanja u Fatimi13. srpnja 1917. g. Gospa je preporučila svakodnevnu molitvu krunice. Nastavila je: "Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: "O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika i za naknadu za grijehe počinjene protiv Prečistog Srca Marijina." Prvi dio fatimske tajne: ukazanje pakla Vidjeli su ognjeno more, a u taj oganj bili su uronjeni vragovi i duše. Izgledali su kao prozirna crna ili smeđa žeravica, ugljen u ljudskom obliku. Plivali su u žeravici, a u vis su ih podizali plamenovi. Padali su na sve strane, dok su se čuli strašni krikovi i bolni uzdasi puni očaja što su tjerali strah u kosti. Vragovi su izgledali kao stravične, jezive nepoznate životinje. Drugi dio fatimske tajne: objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći Gospa: "Vidjeli ste pakao kamo odlaze duše jadnih grešnika. Kako bi ih spasio, Bog želi ustanoviti pobožnost Mome Prečistom Srcu. Gospa je navijestila II. svjetski rat, širenje komunizma, glad, progonstvo Crkve i pape, ako se ne ispune Njeni zahtjevi da se Rusija posveti Njenom Prečistom Srcu, te kao zadovoljštinu - svetu Pričest u prvih pet subota u mjesecu. Ako se ispune zahtjevi, Rusija će se obratiti i mir će zavladati. Nažalost ljudi nisu poslušali zahtjeve, makar je Lucija to obznanila drugima. Gospa: "Kada molite krunicu, nakon svakog otajstva (desetice) recite: "O Moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Tvoje Milosrđe!" Treći dio fatimske tajne: Prva scena: Anđeo s ognjenim mačem, koji izgleda kao da će spaliti svijet. Snažnim glasom je kliktao: "Pokora, pokora, pokora!" Plamenovi su se gasili u dodiru sa svjetlošću iz Marijine ruke. Svijetu prijeti kazna ako ne čini pokoru i ne časti Isusa i Mariju. Druga scena: Progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena - ubijeni su od skupine vojnika koji su koristili vatreno oružje. Treća scena: Veliki povratak ljudi Bogu Dva anđela imaju posude u kojima sabiru krv mučenika te njome škrope duše koje se približavaju Bogu. - Proslava i trijumf Marijinog Prečistog Srca. Četvrto ukazanje 19. kolovoza 1917. g. Gospa je došla 13. kolovoza, ali djece nije bilo jer ih je pritvorio načelnik. Ponovno se Gospa ukazala 19. kolovoza. Gospa: "Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli." Peto ukazanje 13. rujna 1917.g. Gospa djeci: "Nastavite moliti krunicu. U listopadu će doći i naš Gospodin, sa mnom i svetim Josipom kako bi blagoslovili svijet. Bog je zadovoljan vašim žrtvama." Šesto ukazanje 13. listopada 1917. g. Gospa je zamolila, da se na tom mjestu podigne kapelica. Izjavila je da je ona - Gospa od svete Krunice. Lucija je vidjela tri otajstva krunice na nebu kraj sunca, a Franjo i Jacinta samo prvo. U prvom otajstvu pojavio se sveti Josip s Djetetom Isusom i Gospom od krunice. Sv. Josip i Isus su blagoslivljali mnoštvo ljudi. U drugom otajstvu je viđenje Žalosne Gospe i Isusa kako trpi na putu za Kalvariju. U trećem otajstvu je Gospa od Karmela, okrunjena Kraljica neba i zemlje s Djetetom Isusom na rukama. Dogodilo se Čudo Sunca koje je vidjelo od 50 000 do 70 000 ljudi. Poput velike vatrene kugle Sunce se kretalo strelovitom brzinom, okretalo se oko svoje osi. Prelijevali su se svjetlucavi tonovi i mnogo raznih boja. Trajalo je oko 10 minuta, vidjelo se i s udaljenosti od 40 km. Sunce se nakon toga vratilo na isto mjesto i normalno sijalo. |
12.05.2008., ponedjeljak
Osmi utorak sv. Antunu Padovanskom
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Naši grijesi i zle navike sputaše nas u lance. Sv. Antune, izmoli nam milost da se oslobodimo okova grijeha i zlih navika i da uživamo potpunu slobodu djece Božje. Slava Ocu...  Molitva za sužnje K tebi, o sv. Ante, ljubezni tješitelju žalosnih, dolazimo s molbom za nevoljne zarobljenike. O kako mnogi kršćani uzdišu pod jarmom ropstva. Po tvom moćnom zagovoru pucaju željezni okovi. O sv. Ante, koji si vlastitog oca iz tamnice izbavio, uslišaj moje molitvu za zarobljene kršćane i izbavi ih iz njihovoh okova i nevolja. Amen. |
10.05.2008., subota
BLAGDAN DUHOVA - ROĐENDAN CRKVE
|
Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te na svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore. Tada su boravili u Jeruzalemu pobožni Židovi Koji su došli od svih naroda pod nebom. Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini čuo gdje govore njegovim jezikom. Začuđeni i zadivljeni pitali su: „Zar nisu svi ovi što govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas čuje gdje govore njegovim materinskim jezikom? Parti, Međani, Elamiti i stanovnici Mezopotamije, Judeje i Kapodocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih Krajeva oko Cirene; Rimljani koji su na prolazu, Židovi i obraćenici (na židovsku vjeru), Krečani i Arapi; svi mi čujemo ih gdje našim jezicima govore o veličanstvenim Božjim djelima.“ Svi su bili zapanjeni te u dvoumici jedan drugoga pitali: „Što bi ovo moglo biti?“ Drugi su podrugljivo govorili: „Puni su slatkog vina“.  MOLITVA NA DUHOVE Bože, Duše Sveti, klanjam ti se i priznajem te za pravoga Boga, jer ti si jedini Duh Oca i Sina, izlazeći od oba, Duh si istoga bića i jednak od vijeka Ocu i Sinu. Ti si sašao nad Gospodina našega Isusa Krista u slici goluba. Nad apostolima ukazao si se u gorućim jezicima. Sve svete i izabranike Božje napunio si duhom mudrosti. O božanski Duše, dođi, zrakom svoje milosti rasvijetli dušu moju. Dođi, Oče ubogih, dođi, darovatelju svake milosti, slatki goste moje duše, dođi, svjetlo srdaca, okrepo umornih, utjeho žalosnih. Očisti, što je okaljano; izliječi, što je ranjeno; prigni, što je ukočeno; ugrij, što je studeno. Daruj mi sedam svojih darova; učvrsti me u kreposti, daj mi jednom blaženo preminuti. Amen! |
05.05.2008., ponedjeljak
Molitva za Myanmar
|
Ovaj vikend, dogodila se strašna prirodna katastrofa u državi Myanmar (Burma) na jugoistoku Azije. Poginulo je najmanje 10 000 ljudi, a predviđa se, da je broj i puno veći. Ta država je i onako siromašna i pogođena ratom. Predlažem, da izmolio par molitvi za pokojne i za preživjele. Za pokojne u Myanmaru Gospodine Bože, u svojoj očinskoj dobroti budi milostiv dušama pokojnih. Očisti od svake krivice duše, koje si pozvao s ovoga svijeta, primi ih u domovinu svjetla i mira i u zajedništvo tvojih svetaca. Daruj im udio u vječnom blaženstvu u tvome Kraljevstvu. To Te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu. Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svih vjernika, daruj dušama pokojnih otpuštenje grijeha. Neka našim pobožnim zagovorom, postignu oproštenje za kojim čezne. Za ranjene, gladne i izmučene Isuse, krotka i ponizna srca smiluj se napaćenim stanovnicima Myanmara. Bože, daj mi snage da prihvate stvari koje ne mogu promijeniti; hrabrosti da promijene stvari koje mogu promijeniti i Mudrosti da spoznaju razliku između njih. Potakni srca ljudi širom svijeta, da im pohrle u pomoć. Oče naš. Zdravo Marijo, Slava Ocu p.s. Danas se govorilo o najmanje 22 tisuća mrtvih i više od 41 tisuće nestalih. No tragična bilanca mogla bi biti i puno gora jer spasioci još zapravo i nisu uspjeli stići u zabačena područja zemlje. Samo u gradu Bogalayu u strahovitom naletu ciklona, koji je pratio vjetar koji je puhao brzinom većom od 200 kilometara na sat, poginulo je deset tisuća ljudi, a razoreno je 95 posto građevina. Humanitarne agencije procjenjuju da je bez krova nad glavom, bez hrane i pitke vode ostalo najmanje milijun ljudi te da je humanitarna katastrofa na pomolu. Hrvatski Crveni križ prikuplja novčanu pomoć za unesrećene u Mijanmaru, a donacije se mogu uputiti: - uplatom na žiro račun broj 2340009-1511555516 poziv na broj odobrenja 16 - pozivom na donatorski telefon broj 060 60 20 90 (cijena 6,82 kn s PDV-om po odslušanoj poruci) Sva prikupljena novčana sredstva Hrvatski Crveni križ proslijedit će Međunarodnoj federaciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC). |
Sedmi utorak sv. Antunu Padovanskom
|
Ak’ čudesa tražiš, gle! Smrt i bludnja, nevolje, Vrag i guba nestaju. Zdrave bolesnici. More, lanci padaju, Uda, stvari propale Mole i dobivaju Mladi pa i starci. Iščezava pogibelj, Prestaju i potrebe. Neka kaže tko to zna, Pa i Padovanci! More, lanci... Slava Ocu. More, lanci... Moli za nas sveti Ante, da dostojni postanemo obećanja Kristovih. Crkvu tvoju, Bože, neka razveseli zavjetni spomen svetog Antuna, priznavaoca tvojeg i naučitelja da se uvijek utvrđuje duhovnom pomoći i bude dostojna uživati radost vječnu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. Naš je život sličan lađi na uzburkanu moru: valovi neurednih strasti i oluje zlih primjera prijete našem spasenju. Divni sv. Antune, sjajnim svojim svjetlom privedi nas u luku vječnoga spasenja. Slava Ocu... Molitva za one koji putuju morem Naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, koga sluša vjetar i more, uslišuje i tebe, o sv. Ante, kad moliš za one, koji putuju morem. Vjetrovi i valovi slušaju tvoju riječ i voze mornare sigurno k luci. Uslišaj i našu molitvu, koju Bogu šaljemo za putnike na moru, prinesi je pred lice Božje, da oni tvojom pomoću, morno, zdravo i veselo dospiju do žuđene obale. Moli i za nas, o sv. Ante, koji po opasnom moru ovoga svijeta brodimo uz tako teške oluje, da sretno dođemo u luku vječnoga blaženstva. Amen. |
02.05.2008., petak
Devetnica Duhu Svetomu
|
Devetnica je uvod u blagdan Duhova. Popratni tekst i molitvu koja se moli, pronašao sam na portalu Križ života. Kršćanstvo bez Duha Svetoga ne bi nikada na druge narode da Duh sam nije počeo djelovati. Crkva je djelo Duha Svetoga. Ona je uvjerljiva i djelotvorna u toliko u koliko je poslušna tom istom Duhu. Počinje Devetnica Duhu Svetomu, dan iza Spasova. Netko će se možda zapitati; kakva je to pobožnost, zatim zašto baš broj devet, a i tko je zapravo Duh Sveti? Devetnicu Duhu Svetomu ne bi trebalo shvatiti u smislu, da ga mi želimo kroz molitvu na neki način usmjeriti prema sebi i svojim potrebama, jer Duh zna što nama treba, nego da se mi sami otvorimo njegovom djelovanju kao što se cvijet otvara i okreće prema svjetlu – suncu. Tako se moje srce i moja duša otvaraju prema Božanskom Svjetlu - Duhu Svetomu. To se događa preko molitve koja me usmjeruje i povezuje prema nevidljivim zrakama njegove milosti. Devet dana nije neki čarobni broj koji bi sam po sebi polučio neki učinak, to je tek «razumni rok» koji smo si zadali da bismo se otvorili i izožili milosnim zrakama snage Svetoga Duha. Duh Sveti je Duh Kristov i Duh Očev – dakle, Duh Božji. On je stvaralačka sila koja prožima sve stvoreno, jer sve što postoji djelo je Duha Božjega. On je lebdio nad vodama u početku stvaranja. On je udahnut svemu živome, a posebno čovjeku koji nosi iskru toga Duha i po njoj je u srodstvu s Božanskim. To je neizmjerna stvaralačka sila bezgranične ljubavi koja je uvijek na djelu. Iz nje je proizašao vječni Logos – Božanska stvaralačka Riječ kojoj zahvaljujemo za sve što postoji. Njega otkrivamo u svim religijama svijeta koje ga zazivlju kao Velikog Duha, Tao, Prabitak, Božanski dinamis….. Nalazi se u svemu živome, u svemu što postoji. On se priklanja malom čovjeku i šapće mu o veličini poziva kojim je pozvan da postepeno ulazi u otajstvo neviđenog dinamizma Božanskog stvaralaštva, kojemu je početak u najgrubljoj duhovnoj manifestaciji koju zovemo materija, pa do najprofinjenijih stanja duha koja pripadaju vječnosti i jasnijoj viziji Božanskog. Molitva za Devetnicu Duhu Svetomu: O, neizmjerni, svesilni Duše Sveti: otvaram ti svoje srce i svoju dušu; dvije skromne izbe moga bića i ponizno molim da se dostojiš ući i ispuniti me svojim Božanskim Svjetlom, koje će rastjerati mračne sjene strahova i nesigurnosti. Povedi moj duh kao što roditelj sigurnom rukom vodi svoje dijete. Povedi me silinom puta svog stvaralačkog dinamizma, da i ja osjetim iskonski dah života u svemu što me okružuje. Probudi žudnju moga srca za beskonačnim prostranstvima duha. Pomogni mi da prerežem spone koje me vežu uz lažne sigurnosti. Daj da se odlijepim od vrijednosti koje to nisu. Božanska Vatro vječnog stvaralaštva, daj da se i moja mala iskra duha u punoj slobodi vine u visine i pridruži sjajnom plamenu tvoje svete Crkve. Amen. Na kraju se preporuča izmoliti: O dođi Stvorče: O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih. Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga Svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno! Darova sedam razdaješ, Ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom! Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka! Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo! Daj Oca da upoznamo, i Krista, Sina njegova, i u Te Duha njihova, da vjerujemo sveudilj! Sva slava Ocu vječnomu, i uskrslome Sinu mu, sa Tješiteljem presvetim nek bude sada i uvijeke. Amen U tijeku je i Devetnica bl. Ivanu Merzu, koju možete pronaći na web stranici: www.ivanmerz.hr/molitve/devetnica |
