Večeras je kiša
svu tugu sa drveća i lišća
isprala u malene hrđave lokve

Večeras je kiša
Ljubila moje lice
I u hrđave lokve
suzama su tekli
Svi moji strahovi
Sve frustracije
I sva tuga
Modernog života

Večeras je kiša
Sa moga tjela
Isprala sve tetovaže
Nagomilane krivnje
Isprala ožiljke
Lažnih potreba

Sjela sam na pod
Uzdignute glave
Promatrala kapi
Kako se približavaju
Mome licu
I smijala se nebu
Sretna poput djeteta
Bez i jedne brige
na ovome svijetu
i bez straha
(čak i od upale jajnika)

Nisam znala plačem li
Ili se smijem
Jer nitko me nije upozorio
Na snagu
Jesenje kiše