Sam naslov vam sve govori (mislim da to svaki put napišem).
I tako sam išla na sajam vježbeničkih tvrtki u srijedn (16.11.2016.) u Privatnu gimnaziju i ekonomsku školu Katarina Zrinski Zagreb. Za vas koji ne znate što se radi u ekonomskim školama, tj što je je vježbenička tvrtka, to je predmet u kojem mi sami osnivamo svoju tvrtku i izvršavamo sve dužnosti koje su potrebe izvršavati u pravoj tvrtci. Mi ne trgujemo s nikime, nego samo obavljamo uobičajene poslove. Profesorica je odlučila voditi nas od 3 tvrtke koje ona vodi. Naša tvrtka se zove Choc 'n' Rock i bavimo se proizvodom zdravih slastica.
Par dana prije sajma, bilo je ludilo jer većina toga nije bilo isprintano i trebali smo sve dovršiti, a to je bilo naporno, pogotovo kada si ti ta osoba koja mora sve to dovršiti. Cijeli ponedjeljak i cijeli utorak smo se pripremali. Još sam ja spavala kod VP u SK jer sam pred školom morala biti u 6 ujutro, a prvi bus mi ide u 6 ujutro tako da ne bi stigla. Noć prije smo još radili jedan plakat i promidžbene materijale koji nisu bili gotovi.
Sam sajam je bio odličan. Mi smo na putu o tamo imali još toliko toga za raspraviti, toliko toga za popraviti, toliko toga za dovršiti i složiti u našim glavama. Izgled štanda se ocjenjivao i morala smo ga urediti što bolje. Imali smo 2 sata vremena za srediti štand, a mi smo ga sređivali sat i pol. Ostalih slobodnih pola sata smo pripremali račune jer smo mi trebali trgovati sa drugim vježbeničkim tvrtkama tamo. Imali smo 3 i pol sata kupnje i prodaje.
To se ovako odvijalo: par učenika (pošto ih je moglo ići najviše 6, po troje su išli kupovati) su obilazili druge štandove i kupovali bilo koje proizvode koje nudi ta tvrtka. Nije bilo bitno jer to ima kakve veze sa našim poslovanjem. Samo smo trebali što više kupiti i što više prodati. Bilo je problema oko popunjavanja računa tj. narudžbenica jer nam nije radio indigo papir pa smo sve morali pisati po 2 puta. Bilo je to prenaporno. SP i ja smo se dobro snašle i nismo sve pisale, nego samo ono najbitnije. Još smo imali problema jer nitko nije bio u banci (svaki put kad nešto prodamo ili kupimo moramo ići platiti ili izdati račun, pa smo tako imali banku gdje smo to radili). SP i ja bi otišle, a VP i LT kad bi stigle (one su bile na štandu prodavale naše proizvode). Bilo je ludo i iscrpljujuće. Znale su se dogoditi greške i nama i ostalima, pa dok bi to riješili, proteklo bi nam bitno vrijeme. Nakon 2 sata, ja više nisam mogla ni hodati na stajati, pa smo VP i ja zamijenile mjesta. Ona je išla malo kupovati, a ja sam prodavala.
Zadnjih pola sata je bilo najgore. Svi smo se žurili imati što više transakcija, pa smo svi samo trčali po hodnicima.
Napokon, sajam je završio i onda smo imali pauzu za ručak od sat vremena. Svi smo bili i gladni i žedni i iscrpljeni.
Na kraju je bilo predavanje priznanja. Mi smo neočekivano dobili priznaje. Dobili smo priznanje za najbolji izgled štanda i najbolju komunikaciju. LT je najviše zaslužna za komunikaciju, jer je ona sve pričala na štandu. Profesorice su bile preponosne, a i mi. Stvarno to nismo očekivali.
A mogu vam reći da je ovo bilo jedno predivno iskustvo i da bi ja to htjela još koji put ponoviti.
Izgled štanda part 1.
Izgled štanda part 2.
Priznanja.
U subotu (19.11.2016.) bila sam na AJ proslavi 18. rođendana. Ona je slavila u domu koji se nalazi 50 metara od njezine kuće, pa sam ga uspjela lako naći. Kada sam došla tj. kada su me moji dovezli, još nikoga nije bilo i ja nisam bila sigurna šta se događa. Tada sam ugledala njezinu sestru i majku, pa sam znala da sam na pravom mjestu. AJ je ubrzo došla i počeli su pristizati i drugi gosti. Mi iz razreda smo sjeli svi zajedno za jedan stol, a ostali su sjeli za drugi. Odmah smo započeli s plesom jer je glazba bila glasna, ali ne i po mom ukusu (narodnjaci), ali sam plesala s curama. Malo smo pili, malo smo jeli, a najviše smo plesali. U početku je u dvorani bilo vruće pa smo često izlazili van ohladiti se, a na kraju je bilo hladno, pa smo stalno bili unutra. Bio je tamo jedan dečko koji se napio i to žešće. Svaku curu tamo je htio zbariti, a sa svakim dečkom tamo se htio tući. Dobro je što su ga brzo odvezli kući. Oko 2 MS nije bilo dobro. Malo je previše popila, pa je povraćala i sjedila je vani dobrih sati i pol. Oko 3 je bila torta i neki su poslije 3 već odlazili. Ja sam ostala do 4, jer je tada crko zvučnik i više nismo imali glazbe. Većina ljudi je otišla oko 4 - pola 5 .
Na rođendanu mi je bilo odlično, samo da je bilo druge glazbe, bilo bi još bolje.
Nismo se baš previše slikali, pa nema sliku sa slavljenicom, ali ovo su cure s kojima sam se družila. Ja sam ova u zelenom.
I tako sam imala buran tjedan, a ovaj mi je još burniji, jer svaki dan imam 2 odgovaranja ili test i odgovaranja, pa nisam stigla napisati post u nedjelju ili ponedjeljak.
Ja sam jedna djevojcica koja je zaludena Pokemonima, Digimonima i Yu gi oh-om.
Iako mi je 20 godina, ponasam se kao dijete od 5 godina.
Imam samo jedan cilj u zivotu, a to je prozivjeti zivot na najbolji nacin s njaboljim ljudima.
Osoba sam koja uvijek nade neku zanimaciju i stoga mi skoro nikad nije dosadno.
Takoder sam spremna na promjene i uvijek zelim sve probati. Nikad ne znas kad ce ti se nesto svidjeti i kad ces ispasti da si u necemu dobar, ako to nikad ne probas.
Slusam vecinom strane pjevace/pjevacice i bendove.
Razlog zbog kojeg pisem blog je to sto me opusta podjeliti s nekim svoje dogodovstine te da imam uspomenu na te dane kad ovo budem gledala u dalekoj buducnosti.