More blješti poput plahte snijega obasjanog mjesečinom,
opet isti miris, opet neki čudni zvukovi izazivaju interes,
ali i dalje pogledom usmjerenim u beskonačno nebo čekamo,
čekamo i gledamo kako "padaju" zvijezde....
Odjednom sve dobiva drugo značenje,
misli lutaju od "zvijezde" do "zvijezde",
ponovno su zalutale u beskonačnim daljinama,
sam u sebi razmišljam zašto sve mora bit baš tako...."daleko"...
Ipak sve je daleko koliko baš onoliko koliko sebe uvjerimo u to... ....zvijezde i dalje padaju,
ponovno dolaze uspomene na zvijezde visoko iznad horizonta,
Opet se igram...svaka zvijezda koja padne još je jedna nova želja,
palo ih je puno,možda čak i previše,sve su ispunjene željama,
samo su dvije vezane za mene,pa čekam da vidim ima li nešto u tima zvijezda....
*** I stvarno,želje su se ispunile,možda čak i brže nego sam želio....***
....i sada to više nisu želje,postale su činjenice....
Kada nešto jako želiš,pa kada to "dobiješ" onda najčešće ne ispade kako bi trebalo!
(to inače nisu zvjezde(mali pljusak od učer) ali to je moj trenutak inspiracije...malo duži već!)