Sve je lako kad si mlad...
Hola!
Lokacija: Mali Lošinj. Datum: 21.06.2007. Vrijeme: Sunčano. Ponašanje učenika: ludovanje. Uzrok: prvi dan ljeta, Dan glazbe , zadnji dan škole.
Osam ujutro. Svi osnovnoškolci trebali su doći na misu povodom kraja školske godine. Crkva je bila puna iako su mnogi učenici naše škole (čitaj: ponajviše sedmaši) te ranojutarnje sate proveli u kafićima. Ispijale su se kavice, sokići i provodili posljednji trenuci školske godine 2006./2007. Nakon mise (čitaj: ispijanja kavica) horda se spustila na trg. Osmaši su veselo jurili prema centru grada u bijelim majicama i s markerima različitih boja. Majice - umjetnička djela - bile su savršena podloga za potpise osnovnoškolaca, učitelja i učiteljica, crtanja različitih znakova, ispisivanja mudrih misli (npr: Profesori, jel' vam žao? Nitko od nas nije pao. Ovo nam je zadnja šala. Od srca vam svima hvala)... Budući da je to bio i prvi dan ljeta kao i Dan glazbe, već tradicionalno, krenuo je cvjetni korzo (maskirani klinci iz vrtića, mažoretkinje, zborovi, plesači, pjevači) koji će svojim nastupom otvoriti dugo toplo ljeto. Priredba je počela, sunce je počelo pržiti, a osmaši su se morali ohladiti - počelo je grupno bacanje u more. Bilo je tu jaja, brašna, mora, posjećivanja Hitne pomoći, padanja iz fontana, izgorenih, ozlijeđenih i to sve uz dobru glazbu na pozornici. Moramo pohvaliti Big4 (Dajanu, Atesu, Mihaelu i Alena) koji su podigli atmosferu svojom, sada već svima dobro poznatom, pjesmom ''We have a dream'' i Duo Ivan&Ivan koji su uz pomoć Atese i Mihaele izveli Knockin' on Heaven's door (pjesmu koju su izveli za Dan škole, kao i za zabavni program Državnog natjecanja GLOBE u Malom Lošinju).
Navečer, istoga dana, održala se prva večer festivala Melodije Istre i Kvarnera. Hajde da ludujemo ove noći...
Grci su dočekali glazbenike...
Grkinje s Kedžom (Matea, Kedžo, Leona, Lucija)
Grci s Majom Blagdan (Josip, Leona, Lucija, Maja Blagdan, Matea)
Mažoretkinje (u novim odorama) zadužene za podizanje atmosfere (Dajana i Mihaela - slika preuzeta s web-stranice karate kluba)
Lokacija: Mali Lošinj, škola. Datum: 29.06.2007. Vrijeme: Sunčano. Ponašanje učenika: Sve je lako kad si mlad... Uzrok: Podjela svjedodžbi i priredba povodom kraja školske godine
Devet ujutro. Svi osnovnoškolci skupili su se u zgradi u koju su više-manje redovito dolazili tijekom cijele godine. Neki su tu omiljenu zgradu posjećivali i nakon 21.06. Razlog? Ispravljanje matematike, hrvatskog... Neki su to uspješno obavili, neke čeka popravni. No, svejedno, dijelile su se svjedodžbe, pohvalnice, priznanja, nagrade... Počela je priredba. Nakon pozdravnog govora ravnateljice saznali smo tko je učenik generacije. U vrlo jakoj konkurenciji i nemilosrdnoj borbi, ta titula pripala je Dajani Drči, članici dramske skupine. Dajana je uključena u dramsku od 5. razreda osnovne škole te je svima poznata kao simpatična, vesela i uvijek nasmijana osmašica. Potom su uslijedili igrokazi učenika 2.a razreda. Klinci su izveli igrokaz "5 i 1" te "Abeceda". Publika (čitaj: Mrvac i company) je bez ustručavanja pokazala kako im se igrokazi ne sviđaju, ali stupili su na scenu gitaristi Ivan&Ivan i svirali su Stand by me i La bambu. To je ekipu u publici rasplesalo, raspjevalo i raspljeskalo. Čuli smo Ivana i Leona kako se sviraju gitare na tečaju kod Bibija, a rasplesale su nas učenice gimnastičarke koje su smislile koreografiju na pjesmu "Yassou Maria". Učenici legendarnog 8.a oprostili su se od svih učitelja prigodnim riječima te se ispričali i zahvalili svim učiteljima i učiteljicama na opravdanim satovima i na toleranciji pri vandalizmu (čitaj: razbijanje klupa, šaranje zidova...) i onda je došao taj trenutak - opraštanje s osmašima glumcima. Osmašima su podijeljene diplome i baloni koje oni jako vole te smo se zahvalili ekipi za tehniku - Sandiju, Lovru i Marku.Rastanak su neki doživjeli osjećajno, pa je bilo puno papirnatih maramica, a mnogi su se spustili u centar posljednji put kao osmaši. Držimo palčeve osmašima na upisima i svima želimo dugo i toplo ljeto. Uživajte!
Matea.
WE HAVE A DREAM...
Hola!
Još mi je teško posložiti slike i ton jer je toliko dojmova...ali jedno znam - ljudi su zadovoljni. U gradu se o nama govori - neki nas hvale, a neki nam daju savjete kako bi bili još bolji. Mi smo sretni. Jučer sam bila u pošti, a na radiju svira pjesma We have a dream i to u izvedbi naših glumaca - Dajane, Atese, Mihaele i Alena - za vrijeme pauze tijekom Kazališne večeri. Ljudi su oduševljeni pjesmom, a ja toj četvorki mogu poručiti samo jedno: "Lijepi ste, zgodni i mladi, odlično glumite, a pjesmom osvajate." Tako su dobro to izveli da cijeli grad bruji o tome. Kada smo već kod snova, naš se san ostvario. Pjesma je pobjedila, mi smo preživjeli. Ostvarili smo Kazališnu večer pod zvijezdama. Sjećate li se kako smo se prije nekoliko tjedana u učionici iz hrvatskog prepirali kojeg ćemo datuma nastupati, koje ćemo predstave izvesti, kako će sve izgledati...a sjećate li se naviranja starih emocija i prisjećanja događaja iz prošlosti. Atesa i Mihaela su poludjele... Hahaha.... Kako je tada sve izgledalo komplicirano, teško, neizvedivo. Turkaljica je rekla: "Samo jedno NE s vaše strane i ja odustajem.", ali bili smo hrabri i nismo odustali. Dolazili smo u Udrugu, probavali u školi, na pozornici. Sjećate li se ponedjeljka kada nam je Antoninićka rekla: "Ljudi kažu da ste super, mene ovo nije dirnulo.", sjećate li se kako je Giovanna zaboravila tekst, kako smo se smijali, kako smo se slikavali, kako smo pjevali, plesali... i došao je petak. I sve je krenulo poput lavine....i sve je bilo savršeno (osim vjetra, koji je nosio tanjure. Hahaha, Maja?). San nam se ostvario, hoće li se ponoviti....? Volim vas, glumci moji.
Pozz svima. Vaša Matea.
Kazališna večer pod zvijezdama
Hola!
Napravila sam ovaj blog zato što sam za onaj prošli zaboravila lozinku. Pametan piše, glupi pamti - zato sam si ovaj put sve lijepo zapisala i neću ponovo zaboraviti lozinku... 
Jučer, 15.06.2007. održala se Kazališna večer pod zvijezdama. Naime, otvarala se novoizgrađena ljetna pozornica i mi smo bili nosioci cijelog programa. Ovim se putem zahvaljujem ravnateljici Pučkog otvorenog učilišta gđi. Gordani Maji Antoninić na ukazanom povjerenju.
Krenimo redom. U ponedjeljak sam napravila plakate koji su kasnije tiskani i polijepljeni po Malom Lošinju kako bi svi građani mogli doći vidjeti nas. Građane smo pozvali i putem virtualnog okupljališta građana Malog Lošinja - web stranice www.volim-losinj.org i putem radija. Sve je bilo spremno za petak - kulise, scenografija, kostimi, šminka... i u 20.00 sati je sve počelo. Najprije su se čule lijepe note puhačkog orkestra Josip Kašman, potom prigodne riječi ravnateljice Antoninić i gradonačelnika te je uslijedila pozdravna riječ naše voditeljice prof. Martine Turkalj. Na sceni se sve odvijalo glatko, ali iza pozornice nije sve bilo tako mirno - iza se presvlačilo, mjenjalo šminku, pjevalo, kihalo, puhalo balone... Aperitiv Kazališne večeri bila je predstava Sretan rođendan koju mi od milja nazivamo Tihić. Predstavu smo sami napisali i to po uzoru na seriju Pod istim krovom. Imali smo Lauru (Dajana Drča), Stevea - hrv. Tihića (Ivan Vidulić, moj mlađi brat), mamu (Nina Popov), tatu (Josip Kovač), zgodnog dečka - Zvona (Alen Bičević), poštara (Vili Antoninić), zgodnu damu - Lulu (Mihaela Petrović) i staru Lauru (Atesa Vickić).
Nakon prve predstave, morali smo se odmoriti i promijeniti kulise te su u toj kratkoj pauzi Alen Bičević i Anamarija Jordan (naši glumci) plesali Flamenco, uslijedila je predstava Lice kojom smo se predstavili na županijskom Lidranu. Lice je napisao pisac Ratko Bjelčić, a glumili su Ratko (Ivan Vidulić, moj brat), Natalija (Anamarija Jordan), Damir (Alen Bičević), Vlatka (Giovanna Jerolimić), mama (Maja Patković), Ksenija (Alma Husejnović), Bjanka (Manuela Kajkara), medicinska sestra (Mihaela Petrović) i doktorica (ja, Matea). U toj predstavi Ratko želi promijeniti lice zbog Natalije koja mu je rekla da je strašilo, a u koju je on smrtno zaljubljen. Zahvaljujući Kseniji (ovisnici o M. Jacksonu) koja u Bravu pročita kako je Jackson opet napravio plastičnu i Vlatki, svojoj prijateljici, Ratko se odlučuje na plastičnu operaciju. Ratko odlazi kući tražiti plastiku, te kod doktorice donosi stare plastične igračke i tatine plastične čizme za ribolov. Doktorici Ratko objašnjava kako je došao na plastičnu operaciju, a doktorica poziva Bjanku koja Ratka pretvori u komada. Ratko odlazi do Natalije koja je sa svojim dečkom Damirom i pokušava ju natjerati da se zaljubi u njega jer je sada zgodan i lijep. Ali Natalija se pravi da ga ne prepoznaje i odlazi od njega. Na kraju svi dolaze do Ratka te mu mama objašnjava kako je sve bila zafrkancija, kako je doktorica pozvala profesionalnu vizažisticu koja radi u kazalištu kako bi Ratku izmijenila image, a doktorica je nazvala mamu i Nataliju da se prave kako Ratka ne prepoznaju jer će jedino tako Ratko shvatiti kako smo najljepši upravo onakvi kakvi jesmo i da trebamo cijeniti svoj izgled. Ovo što sam napisala je igrokaz ukratko, ali je prepun smješnih izjava, odlične glume i glazbe.
Nakon Lica uslijedila je pjesma We have a dream koju su u drugoj pauzi otpjevali Alen Bičević, Atesa Vickić, Dajana Drča i Mihaela Petrović. A kao šećer na kraju Kazališne večeri pod zvijezdama, odigrali smo Najslabiju kariku o Nikoli Tesli. Najslabiju kariku sam ja napisala povodom projekta Nikola Tesla koji se održao ove školske godine u našoj školi. U toj predstavi sudjeluju svi članovi dramske skupine, a predstava je parodija na Najslabiju kariku, a Danijela Trbović (koju je glumio Josip Kovač) postavlja natjecateljima pitanja o Nikoli Tesli. To nam je najsmješnija predstava kojom smo ljude nasmijali do suza...
(Uskoro ćete na www.volim-losinj.org moći pogledati i video zapis Kazališne večeri zahvaljujući Jakovu koji je sve snimao.) Na kraju večeri, osmaši (kojih je u dramskoj skupini najviše) su se zahvalili učiteljici Martini i darovali joj mali znak pažnje. Učiteljici, koja je ostala bez teksta, Josip Kovač uzeo je mikrofon i u stilu Danijele Trbović potjerao ljude kući.
Bila je to lijepa večer, koja se nastavila na Čikatu na Latino Beach plaži gdje su se neki članovi odlučili za noćno kupanje.
Svih vas pozdravljam i želim samo nešto reći mojim glumcima - osmašima: Najtužnija sam zato što odlazite vi, osmaši. Vi ste bili stupovi dramske i vi ste postavili temelje. Teško će biti sve nastaviti, bez vas. No, trudit ćemo se. Ali više nikada ništa neće biti isto. Želim da se u srednjoj školi priključite Maestralu, srednjoškolskoj dramskoj skupini, i da pokažete što sve možete i znate (i da čekate nas). Mi, koji ostajemo, polako i sigurno idemo dalje. Trudit ćemo se nastaviti vaš put. A, najveće hvala učiteljici Martini koja nas je hrabro vodila, koja je vjerovala u nas, izvlačila nas sa satova i pomagala u svakom trenutku. Hvala, učiteljice! Hvala, svima!
Budite mi ludi i simpatični. Vaša Matea.
