Novosti i dobre želje...
Hola!
Majin komentar: ''Šta je ovo?? Svi su zaboravili na ovaj blog??'' potaknuo me na pisanje novog posta koji prije nije niti mogao biti napisan zbog (kako je to Dona u komentaru rekla) sindroma svakodnevnih proba za različite priredbe. Ovom prilikom se ispričavam svim blogerima koji naš blog redovito komentiraju (isprika NICOL&IVANI i LESHU!) što sam bila neredovita u komentiranju 
!
No, što reći? Iza nas je prvo polugodište, a Božić kuca na vrata... Počevši od svetog Nikole i priredbe u kojoj je sudjelovao dio dramske ekipe (pohvale Damjanu na ulozi Krampusa), preko koncerata i priredbi te glazbeno-scenskog skazanja ''Pogledaj u nebo'' mladih Lošinjana, u kojem je sudjelovao veći dio stare galerije naših glumaca.
Nas osamdesetak mladih, već tradicionalno sa našom časnom sestrom Ružicom Dodig pripremilo je skazanje na biblijsku temu. Već ste pomislili: ''Ah, kakve veze ima Biblija s mladima?'' ili ''Kako jedna časna može okupiti toliko mladih?''... E, dragi moji, moguće je. Potvrđuje to i činjenica da svake godine (počevši od 1999.) radimo predstave s obiljem glazbe, plesnih i scenskih pokreta... Nije vam dovoljno? Još uvijek sumnjate? Pričekajte još neko vrijeme i pročitat ćete post sa svim detaljima skazanja ''Pogledaj u nebo'', riječima o glavnim glumcima i slikama (koje zasad još nemamo jer je skazanje igrano tek prošli ponedjeljak i utorak), ali bez brige! Uskoro ćete sve pročitati.
BTW, dramska nakon napornog rada uzima kraći predah. Naime, paralelno radimo dvije predstave, a uskoro počinje audicija za treću (detaljnije informacije uskoro!)...
Čuli smo kako su naše kolege iz Rovinja (pozzdrav Korani) 10.12.2007. uz predstavljanje školskog cd-a imali mjuzikl uz pratnju zbora... Korana je imala glavnu ulogu u mjuziklu, a Ines je pjevala u zboru . Jučer, u subotu 22.12.2007. nastupali su s jednim dijelom mjuzikla u Istarskom Narodnom kazalištu u Puli. Bravo ekipi iz Rovinja!
A veliko bravo zaslužuju i Njarnjasi iz Daruvara koji su započeli s radom i odlično, kao do sada, im ide!
Pozdrav svima i budite nam lijepi, pametni, zgodni, dragi, vesli, ludi i simpatični kao i uvijek. Matea.
Svim posjetiteljima našeg bloga, prijateljima, glumcima, kolegama i ljubiteljima kazališnih dasaka želimo blagoslovljen Božić i uspješnu 2008.!
Romeo i Julija
Nadam se da ste dobro i da ste spremni uživati u Kazališnom vikendu. Doduše, spomenuti vikend je započeo već jučer odlaskom mladih glumaca u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeku. Tamo su članovi dramske skupine otišli jučer u popodnevnim satima kako bi stigli na balet ''Romeo i Julija''. U prepunoj dvorani u 19.30 sati započela je prava čarolija umjetnosti - glazbe, plesa i glume.
Shakespeareova lirska tragedija o čistoći i snazi mladenačke ljubavi suprotstavljenoj društvenim i političkim strastima jedna je od vječnih, katarzičnih tema, kojoj se i autori i publika s poštovanjem vraćaju. Barem u kazalištu.
U svakodnevici klasnih, rasnih i nacionalnih sukoba neprestano se i beznadno ponavljaju varijacije na istu priču. S tog još neokaljana stajališta svakako je ljepše umrijeti iz ljubavi nego živjeti u svemu onome što znači neljubav.
No, žrtve iz ljubavi su nešto u što je lijepo vjerovati, ali meni se čini da je istina ove priče puno jednostavnija, odnosno da je u suštini sve od samog početka krivo, na krivom mjestu i u krivo vrijeme: „njihove“ obitelji se mrze, „njenog“ rođaka ubija „on“, onaj koga najviše voli, „on“ se baca u smrt vjerujući da je „ona“ mrtva...
''Čini mi se zanimljivim ovo djelo reinterpretirati upravo kroz demistifikaciju te ostvarene ili neostvarene ljubavi, na način da ga ogolim do kostura, režijski, scenografski i tematski, gledajući iz sadašnjeg kuta i vremena.'' - kaže Staša Zurovac, redatelj i scenograf.
KVETCH
Kazališni vikend se nastavlja večerašnjom predstavom ''Kvetch''. Naime, u malološinjskom kinu Vladimira Nazora večeras, 1. prosinca 2007. u 20.00 sati započinje predstava Stevena Berkoffa nastala u kazlištu Virovitica u suradnji s Gradskim dramskim kazalištem Gavella.
"Kvetch" Stevena Berkoffa dramski je tekst koji se bavi licem i naličjem ljudske komunikacije: shematiziranom maskom, koju navlačimo na sebe svaki put kad se odbijamo otkriti, i onim ispod nje, što najčešće grozničavo pokušavamo sakriti. Petero ljudi - Frank (Enes Vejzović), njegova žena Donna (Helena Minić), njena majka (Blanka Bart Hajoš), Frankov prijatelj Hal (Janko Rakoš) te kolega George (Igor Golub) - susreće se u situacijama u kojima se većina nas zatekla i koje kazališno ne bi bile toliko zanimljive i poticajne za igru da pisac spomenutim osobama nije dopustio da, pored namjerno konvencionalnih rečenica koje si uglavnom međusobno upućuju, na glas izreknu i svoje misli.
(Pre)često neskladan odnos između izgovorenog i pomišljenog, tužan i smiješan u isto vrijeme, u "Kvetchu" je tako poslužio kao lakmus-papir za detektiranje stanja u kakvom se suvremeni čovjek zatekao, a koje je po Berkoffu - tragikomično. Strah od iskrenosti, vjerodostojnosti i istinitosti doveo nas je u situaciju iz koje se možemo izvući samo istim putem kojim smo u nju dospjeli, dakle vrativši se samima sebi i svojoj pravoj prirodi, nezagađenoj nepotrebnom ustrašenošću od svega.
Ovaj je komad zbog toga i posvećen "onima koji se boje" i koji se, kako je Berkoff zapisao u uvodnoj bilješci uz dramu, "kao ledenjaci polako kreću kroz život i rijetko, ili nikada, ne otkrivaju što im se nalazi ispod površine". Praizveden 1986. u Odyssey Theatreu u Los Angelesu, "Kvetch" nas poziva na pobunu protiv samih sebe, ne onakvih kakvi doista jesmo, već onakvih kakvi smo postali, a to je vjerojatno najteža i najdugotrajnija bitka koju uopće možemo voditi, no isto tako i jedna od malobrojnih koju, čini se, ima smisla povesti.
Ishod te bitke je, dakako, neizvjestan i Berkoff tu činjenicu nema potrebu sakriti. Naprotiv, "Kvetchom" nas poziva da se prepoznamo i pristanemo si priznati da smo sami sebi najveći neprijatelji, a mogli bismo i trebali bismo si biti prijateljima. Subverzivnost ove drame zbog toga nije destruktivna, kao što ni njena prividna "neozbiljnost" zapravo nije nimalo neozbiljna.
Traži se novi suprug
Kazališni vikend završava sutra, u nedjelju 02. prosinca 2007. u 20.00 sato kada započinje premijera predstave ''Traži se novi suprug''. Prema tekstu Mire Gavrana, malološinjsko kazalište JAK (Josip Antun Kraljić) igra svoju najnoviju predstavu.
Pedesetogodišnja udovica Zdenka, nakon deset godina udovičkog staža, poželi se ponovno udati. Za njezinu naklonost bore se njezin prvi susjed i njegov prijatelj. Komedija obiluje humorom, zanimljivim situacijama, prerušavanjima i obratima.
Igraju Lorina Starc, Lučano Nikolić i Boris Šegota. A predstava je na programu još i u ponedjeljak, utorak i srijedu u kinu Vladimira Nazora s početkom u 20.00 sati. Svi ste pozvani!
