utorak, 15.05.2007.

n.j.u. 13

Što je stajalo nasuprot komunističkim zemljama? Prilično heterogena skupina zemalja samoproglašenog «slobodnog svijeta» u čemu je bilo svega i svačega, od potpunih kolonija do zemalja visoke demokracije i socijalne osjetljivosti kao što su skandinavske. Glava tog svijeta, premda ne u formalnom smislu bile su SAD u kojima je antikomunizam neko vrijeme bio i potican od države. U zapadnoj Europi, pak, komunisti su nastavili djelovati kao građanska stranka koja je izlazila na izbore i u nekim zemljama kao što su Francuska ili osobito Italija, ostvarivala određene uspjehe.
No istočna Europa nije baš dragovoljno ušla u komunistički blok. Većina tih zemalja je prije i tijekom rata bila pro- ili čisto fašistička (Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Slovačka, donekle čak i Poljska). Nakon sovjetske okupacije 1945. u svim tim zemljama su održani «demokratski» izbori pod sjenom sovjetskih tenkova. Pa čak i na tim i takvim izborima, komunisti nisu uspjeli osvojiti većinu primjerice u Mađarskoj, izborna pobjeda u Rumunjskoj je bila dvojbena, u nekim zemljama, kao što je Jugoslavija izbori su faktički bili javni jer se kuglice bacalo u providne kutije. U ponovno umjetno spojenoj Čehoslovačkoj komunisti su s vremenom izigrali socijaldemokrate, a u Poljskoj su fingirali nekakav višestranački sustav sve do kraja sovjetskog bloka. Neke istočnoeuropske države nisu imale ni te mogućnosti nego su jednostavno okupirane i proglašene «sovjetskim republikama», Litva, Latvija, Estonija i Moldavija, a SSSR si je pripojio i velike djelove Poljske koja je onda umjetno pomaknuta na zapad na štetu Njemačke, zatim zakarpatsku Ukrajinu, Kareliju i kao najveći paradoks, pola istočne Pruske, tako da se stari njemački grad Koenigsberg, danas pod imenom Kalinjigrada, smatra glavnom ruskom izvoznom lukom!
Svakako se na ovo postavlja pitanje kako je zapad sve to dopustio? Navodno su nakon Jalte o problemu Jugoslavije razgovarali Roosvelt i Churchill pri čemu je Roosvelt izrazio bojazan da će ovakvim dogovorom u Jugoslaviji zavladati komunisti. Priča kaže da ga je Churchill tad sa smješkom upitao: «namjeravate li Vi nakon rata živjeti u Jugoslaviji?» Bez obzira na vjerodostojnost ove anegdote, činjenica je da se zapadne zemlje ni odmah nakon rata, kao i u kasnijim krizama koje su periodično izbijale u istočnom bloku, nisu previše trudile oko zaustavljanja širenja komunističkog utjecaja. Može se postaviti i pitanje nije li taj i takav komunistički sustav na neki način i odgovarao Zapadu? Poznato je da je Rusija iako nekad najveća svjetska izvoznica žita, političkim mjerama uništivši selo, postala ovisna o uvozu prije svega iz Kanade i SAD-a. Bez obzira na sve hladnoratovske situacije i obrate, ta se trgovina neometano i stalno odvijala sve do kraja komunizma i raspada sovjetskog tzv Varšavskog saveza.
Također, ne može se ne primijetiti kako je komunistički pokret, doduše, uništio kapitalističke društvene odnose koji su prije rata vrijedili u pokorenim zemljama, no ono što je dovodio na njihovo mjesto, a pogotovo s vremenom sve je više naličilo na kapitalizam, na neku karikaturu kapitalizma zamišljenu od strane dosta drogiranog konceptualnog umjetnika.
Robno – novčani, bankarski, porezni i svi ostali sustavi postojali su, naime, i u komunizmu. Postojao je čak i marketing! Jedino što time nisu upravljali zakoni tržišta, zakoni ponude i potražnje, nego se o tome odlučivalo po političkim i ideološkim procjenama raznih «foruma», odnosno narodnih vođah.

- 17:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>