ponedjeljak, 23.05.2005.

piti i pušiti

Eto, čitam komentare vas, svojih dragih čitatelja-ica i čini mi se dvije stvari da se nameću u kojima trebalo progovoriti i volio bih i ja reći koju. Čini mi se da poneke čudi zašto pišem o čemu pišem pa ću pokušati odgovoriti. Također dosta ima komentara tipa što će sve to, dovoljno je piti i slično. Kao prvo da se probam opravdati da nisam antialkoholičar niti sam ikada bio ali istini za volju treba priznati da ako se govori o nekiim oapsnostima bilo po zdravlje ili socijalni život da tu alkohol nije ništa bolji ili manje opasan od bilo koje droge. Činjenica je jedino da je alkohol u našoj kulturi nazočan od pamtivjeka pa smo na njega navikli. Normalno je kazati za nekoga kad malo podivlja "pusti ga, napio se" i nikom ništa jer svi znaju da će se sutra otrijezniti i u mamurluku i glavobolji svima pričati kako više nikad neće piti...
Kad je riječ o narkoticima postajemo puno osjetljiviji, naizgled mudriji, a zapravo licemjerniji. Nisam protiv tradicije, ali i tradicija se mora s vremena na vrijeme osvježavati i nadopunjavati. Pivo na primjer,d anas toliko popularno se u Hrvatskoj počelo ozbiljnije piti prije tek kojih 150 godina, što vidimo iz reklamnih slogana današnjih pivovara, a u nekim krajevima kao što je Dalmacija i puno kasnije pa ipak je danas opće prihvaćeno i tradicionalisti će se zaklinjati u njega. Krleža, pak, piše o ruskoj votki kao teškoj egzotiki, a danas je ona možda najpopularnija žestoka cuga, a niej ni meni mrska. A isto tako su i u naše krajeve stigli opiijati iz drugih djelova globusa gdje se iz što klimatskih, a što vjerskih razloga nije radilo alkohol ali su vrijedni ljudi smislili hašiš, opijum, kokain itd. Pa je onda is ve to došlo do nas. Šzto ćemo mi s tim učiniti e to je drugo pitanje. Tisuće godina proizvodi se u ovim krajevima alkohol, prije svega vino i rakija pa nismo zato svi propali u alkoholizmu. Mislim da isto vrijedi i za "droge". Nisu svi Marokanci ili Bolivijci narkomani iako su hašiš i koka kod njih normalni proizvopdi kojim se bave mnoga domaćinstva.
Naravno, pitanje je kako razumno i s mjerom rabiti ove supstance? Služe li one uopće ičemu, i ako služe čemu to?
Između ostalog dao sam u jednom od prošlih nastavaka popis literature koja nam može pomoći u traženju odgovora na to pitanje jer mi je glupo ovdje prepričavati đto sam pročitao i pokušavam se držati vlastitih iskustava. Baš zbog toga što danas o narkoticima najviše pišu, pričaju i zakone donose oni koji o tome iz vlastite iskustva pojma nemaju.
Nadam se da nisam zapilao s ovim teretiziranjima. Kritike za dizajn prihvaćam, kupio sam knjigu "Vodič kroz html" pa možda bude rezultata.

- 10:13 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 18.05.2005.

artani i ostala (al)kemija

Treba i o tome štogod reći pa i kazatio. ekako, oduvijek sam želio uzimati artane i nikako nisam mogao do njih. Kogha bih god pitao svi su govorili: ne to tije užas, a oni , kao, znaju jer su probali, a meni en daju da probam. Zanmljivo da je ista stvar mi se događala i s kužnjakom, i to i jest pomalo slkemička stvar, jer su artani neka vrsta sintetiziranoga kužnjaka.
Uglavnom, m9oje težnje su bile uslišane jednoga ljeta na otoku jer se pojavio tip s bocom od 100 komada artana a bio je ivoljan podijeliti ih s ostalima. Istovremeno se odigravao i festival paradigmatičkih zbivanja i ja sam i9mao točćku u kojo sam čitao poeziju, pio travaricu i davao papiriće s pjesmama asistentu koji ih je slagao u brodiće i bacao u veliku raminu punu vode. To je bilo uspjelo i sve u redu i poslije je bila velika fešta, sponozori su dovukli gajbu pive i vina a bilo je i dima i sve tako no nakon nekog vremena, kako to biva, svega je nestalo. I svi su nekuda otišli, mislim u selo u disco, a ostali smo sami jedna djevojka ja i rečeni Slovenac koji je ležao na kauču. Upitah ga je li ima što a on odgovori da ima samo artana i lorsilana pa nam toga i dade. Uzeo sam valjak za tijesto i smrvio sve to u prah i onda smo se ušmrkalii. Kako sam već otprije bio pomalo pijan, a i pušio sam ovo mji je dobro sjelo i fino sam se osjećao veselo no ništa posebno u početku. Nakon nekog vremena začuli su se glasovi iz vani to se ovi vraćali iz disca. Naglo sam okrenuo glavui prema vratima i dojednom, baš kao kod CAstanede, mi se promijenila ćčitava percepcija, ljudi su ušetali u sobu izmagličaste atmosfere s svakojakim glavama, na sebi, samo ne s ljudskim. Okrenuo sam se nazad i pogledao djevojku s kojom sam bio no ona je imala glavu papige u boji i pokrovu koji je prilično podsješao na drek. Nakon prvog vala malo sam se pribrao ali još mi je stvarnost izgledala čudno no valja reći da to nisu bile nekakve halucinacije, nego postokeći svijet, samo viđen na drugi način. Mogao sam komunicirati s ostalima i vidio sam kako im se miču usne, kljun ili što li su već imali, sve je bilo stvarno i opoipljivo ali boje i oblici su bili malo izmijenjeni.
Nadalje sam primijetio da mi se teško kretati, svaki korak je bio kao uspon na brdo, jedva saqm se dovukao do9 sobe u kojoj sam otišao prenoćiti s djevojkom-papigom. Bio je mrak, ali bilo je svijetlo, možda je to najčudnije od svega jer u spomenutoj sobi nije bilo, a mislim da ni sad još nema, struje, palili smo neku šteriku pa se ugasila od propuh ano ja sam vidio kao da gori neko čudno svijetlo unutra. Poslije, kad bih dolazio u tu sobu noću jedva bih plazio po tami i uvijek bih se sjetio toga doživljaja.
Sutradan sam se probudio bez ikakvih lših posljedica i krenuo sam na jednu udaljenu plažu, kroz đumui jer se tamo igrala utakmica water ruggera žana protiv muškaraca, a te sam godine konačno i ja uspio ući u prestižni sastav. Kroz šumu sam imao mnekoliko čudnih uvida u prizore, tako da kad god opet idem tim pšutom, ne mogu ga povezati s onim kojim sam tada prošao. Poghotovo što se na plaži našli neki Talijani s bvarkom koji su svakako htjeli da probamo njihov hašiš, a neugodno ti ljud odbiti...
Tako se navečr opet odnekud izdiglo djelovanje artana i prateći festivalski rogram u dvoru bio sam svjedokom svakojakih vizualnih fenomena. Sve se potpuno smirilo tek kasno u noći.
Kasnije sam uzima artane više puta i došao do tog stanja da mogu kontrolirati svoje vidno polje, odnosno da mogu imati dva vida, ovaj uobičajeni,m normalni, i onaj posebni u kojem stvari počinju titrati i mijenjati boje i oblike. Jasno mi je sad kako su nepripremljenim i nevještim ljudima takvi događaji morali izgledati jeztovito iako su daleko od toga. Ovo je iskustvo bilo svakako poučno i nimalo neugodno.

- 10:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2005.

šetnja prirodom

dakle, još da kažem onbo sčime je cijela priča o Kužnjaku počela, ato je da je u Mexicu ipak jedna vrsta đavolje t4rave, a kod nas druga. Je li to ima još kakve veze - ne znam jer nisam bio u Mexicu. Svakako za imati neki praiv stav prema Daturi, valja se barem malo kužiti u put toltečkoga ratnika, što na kraju krajeva, nije loše niti samo po sebi. Tamo se uostalom, opisuju još i pejotl, kojega je bolje zvati Mescalito, pupoljka kaktusa službenog nazivlja lophophora wiliamsii. Taj se kaktus i kod nas može legalno0 nabaviti i uzgajati. Treba mu oko sedam godina da izbaci jestice plodove u kojima prebiva Mescalito čija svrha je da uči ljude kako treba živjeti. Za razliku od Dature koja je ratniku saveznik, bolje reći savezni9ca jer njena priroda je ženska, Mescalito je više prijatelj i zaštitnik no i on može odbiti onoga kome taj put nije primjeren.
Postoji, uz Daturu, još jedan važan ratnikov saveznik, a to je mali dim, dimčić ili "Humito". Riječ je o mješavini za pušenje koja se uzima na lulu, a sastoji se prvenstveno od sušenih gljiva iz familije psylocibae, uz dodatak još nekih trava. Don Juan je jako hvalio dimčića i pretpostavljao ga đavoljoj travi koja je po njemu bila predivlja i posesivna. Nisam pušio "HUmita" no probao sam jesti te psylocibae i bio prilično razočaran jer5 su mi samo podizale nervozu, zbunjenost i nekakvb osjećaj općeg gađenja, s vremenom se čovjek naravno počne pitati je li mi dobro, i naravno da mu od časa kad si postavi to pitanje više nije dobro ni približno. Uglavnom, jedva sam čekao d a me pusti. Možda bi ipak trebalo ponoviti radi utvrđivanja gradiva.
Kod nas osim što se mogu psylocibae nabavljati na crnom tržištu, rastu razne gljive s utjecajem na svijest. Spomenimo samo ludaru (boletus satanis), koju krivo svrstavaju u otrovnice, a potom muharu (Amanita muscharia) koja nije toliko bezopasna po tijelo iako i najveći gljivarski stručnjaci u povjerenju kažu da ćeš od nje "samo malo plaziti po zidu".
Ima sigurno još toga, vjerojatno ste i vi čuli za nešto - pa se javite...

- 11:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 06.05.2005.

đavolje mi trave!

Je li i koliko je opasn o uzimati daturu? To pitanje se postavlja otkako je svijeta i vijeka. Nisam sto posto siguran ali vjerujem da ppolicija potajno uništava kužnjak iako on nije na crnoij listi zabranjenih trava i proizvoda valjda iz jednostavnog razloga što je samonikao. Posdtoji jedna kvaka ako želite saditi daturu a bojite se reakcija roditelja, susjeda, reptila, novih fosila i ostale bagre; naime, od davnina je poznato da ova biljka tjera komarce, neki stari ljudi to i dan danas znaju pa se time možete uvijek opravdati, a osim toga, doista ih tjera.
Jesti sjemenka bez ikakve pripreme i u prevelikim količinama nije ugodno i opasno je zdravlje, naravno u ovisnosti o količini. Cvjetovi nisu toliko opasni, jako brzo dižu i isto tako naglo spuste, a posljedica je ogromna žeđ koju je nemoguće ugasiti bilo čim. To govorim nakon što sam pokušao s pola litre pelinkovca i tri litre vode a onda sam odustao. Od zrelih glavica se dade skuhati čaj, kao i od svakog drugog bilja koji ima puno blaži učinak. No tko ozbiljno misli uzimati daturu, najbolje mu je da prouči naputak iz "Učenja Don Juana" nemam ga sad kod sebe inače bihs tavio, staviti ću kad nađem gdje se točno opisuje kako se pripravlja napitak za prvi put. To je ujedno i proba je li te biljka prihvaća ili ne i je li to tvoj put. Tako je najpametnije probati. Naravno ne smijem zaboraviti ni mast za koju također kod Castanede postoji precizna receptura, no u nedostatku nekih sastojaka može se raditi i onako kako sam opisao nekidan s time da se ne maže po sredini čela nego po sljepoočnicama, preponama i tabanima. Time se postiže drugačiji vid (tzv. "halucinacije"), koncentrirana moć i prestanak vezanosti za zemlju koji se manifestira kao osjećaj letenja. Priče o letu vještica na metli imaju svoj korijen u uporabi kužnjaka i vještičje masti i to je već u etnologiji nedvojbeno dokazano.

- 09:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.05.2005.

datura stramonia

DAtura stramonia je biljka koja se u našim krajevima zove kužnjak, često je se brka s bunikom. Poznata je od davnina kao sredstvo u kemognozi (širenju spoznaje pomoću psihotičnih sredstava). O njoj se pisalo i hvalilo je, plašilo i zabranjivalo. Zna se da ju je volio slikar Hyeronimus Bosch još u XIV stoljeću. U naše doba najviše ju je poularizirao pisac i toltečki mag - ratnik Carlos Castaneda. O radu s daturom koju on naziva i tatulom ili đavoljom travom, naučio ga je njegov učitelj Don Juan Matus. u Castanedinoj knjzi "Učenje Don Juana" mogu se naći prilično detaljni opisi i recepture za pripravkje od dature i postupanje s njom. Ipak valja napopmenuti da je trava koja raste u Mexicu datura inoxia, dakle malko različita inačica od ovih koje rastu u Hrvatskoj.
Tko se želi družiti s kužnjakom, traba naći svoje polje i posjećivati ga, njegovati i uspostavljati komunikaciju s biljakma i zadobiti njihovo povjerenje. Tek nakon toga može se prijeći na konzumaciju. Svi dijelovi biljke imaju svoju svrhu i dobri su za nešto. Don Juan naglašava, međutim, da je najvažniji korijen. Kod nas se obično bez ikakve pripreme i neslektivno upravo luđački gutaju sjemenke čega su posljedice često neželjene. Treba se prvo informirati ili makar skuhati čaj od glavica koji ima blaže djelovanje. Datura cvate u lipnju i cvjetovi se mogu jesti sirovi ili sušiti za čaj, glavice sa sjemenkama se beru u listopadu te se od njih sprema mast i durgi pripravci koji se rabe na proslavi Noći vještica 31. listopada.

- 11:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.05.2005.

vještičja mast

Dakle povuklo me da napišem nešto više o tome. Kao mlad i nadobudan krenuo sam naravno raditi vještičju mast ne imajuići previše pojma o tome kako se radi, kako uporabi i čemu uopće služi. Tako sam ubrao glavice od kužnjaka ili DAtura stramonia samlio ih ručno, pomiješao s običnom mašću za kuhanje i u staklenki stavio tri dana na Sunce. nakon toga se mast ohladila. Jedna cura i ja smo se namazali po čelu, tamo gdje bi prema nekima trebalo biti tzv. "treće oko" i čekali što će biti. i što je bilo?
Nije bilo ništa ili je bilo svašta. Probudili smo se ujutro s totalnom amnezijom svega nakon te neke scene u kojoj sjedimo na kauču i pričamo, slijedeća je slika buđenje ujuitro, bez nekoga mamurluka ali s poptuno ispražnjenim sjećanjem na zadnjih osam sati.
Kasnije sam se informirao kako se ta mast pripravlja i tamo sam među glavnim upozorenjima našao - ne mazati po sredini pčela nego samo na sljepoočoce! kao jako važnu napomenu ali ja sam se već bio obrazovao na vlastitoj koži - doslovno.
Zanimljiva je i priča s ostatkom maasti koja se muvala po kući dok konačno jednom prigodom nisam sazvao bveće drušptvo a na masti spremio fažol. neke je puklo neke ne, no ove koje je puklo puklo je nemilo...

- 13:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31