normalan zivot

Dionice

Kupija san dionice.
I nije mi drago.
Osjećam se ko dio hranidbenog lanca.
Žena i ja stajali smo u redu zajedno sa tisućama duša željnih lake zarade.
Svoju skromnu ušeđevinu predali smo vragu.
I sad samo ćekam neki zajeb.
Još nisam ni opro miris novca s dlanova, a ona udruga Potrošač već nešto zajebava i plaši.
Prevara viri iz svakoga ugla. O HT-u neću mnogo - to su lopine i reketari i mislim da to ne treba posebno objašnjavati.
A država - eh, lijepa naša zemljica. Tamo gdje kriminalci, ubojice, nasilnici i prevaranti šetaju po kafićima, a vatrogasac volonter čami u tamnici... u, neću ni o tome, mada od početka imam u glavi post o Kornatima, previše je riječi ionako već rečeno o toj tuzi golemoj.
Odem dakle prvo u mjenjačnicu, jer ko i svi pošteni ljudi, novce držim doma u čarapi. Kaže pajdo jebiga stari, tečaj ti je malo skliznija. Naravno, to je zbog povećane potražnje za kunama, a ne zbog extra zarade, Njihove, ne moje.
U ovih par dana oko 200.000 ljudi uplatilo je keš za dionice. Nek je po transakciji provizija banke ili pošte u prosjeku stotinjak kuna - eto ti dodatnih 20 milijuna kunića službama koje nas opslužuju. To ti se zove u ekonomiji - efekt multiplikatora.
Jok moj Dida, ne more to na dobro završit. Tješi me što su mnogi platili puno više, pa će se taj utješni efekt zvat - efekt susjedove krave.