normalan zivot

Party

Bilo je to krajem ovog ljeta. Primošten je bio pun turista, ali mrtav negdje od 10.08. jer je nekom smetalo ono šta valja. Inspekcija je zatvorila Brnu, Bepicu i pekara Lekaja Dodu - a to su jedina 3 lokala u Primoštenu šta su valjala. Prva dva se nalaze na širini 15 metara od Rudine (glavni trg). Tamo su klupice i bančići i točeno domaće vino koje moš kupit za pišljivih 25 kuna. Moj drugar Brne imo je u ponudi i već opjevanu Brninu - Babić barique, al ga nije davo baš tako mukte. Svakako, tu se odvijao večernji život u Primoštenu, i kad nismo ložili u našem prekrasnom i neodoljivom Getu, tu smo fino cugali. Brne i Bepica bili su jedino mjesto u selu s dušom. Sva ostala mjesta su obični kafići. Ovaj treći spomenuti je pekar Dod - zaslužan po tome što radi stalno, pa se u zoru pred spavanje nerijetko na zidiću provede još koja urica u dobrom raspoloženju uz grickanje Dodinih masnih bureka i jogurta. Bez ta 3 lokala za mene je Primošten postao pustara makar imo tisuće gostiju.
Dakle, jednog petka tako smo lokali, prvo u getu, pa na plaži, i na koncu odosmo u Aurore, jer taj disko je jedino mjesto koje radi iza 1. Kad tamo - party. Upad: 170 kn jer nastupa neki Pero.
Neću podcijenjivat glazbene smjerove ni diskutirat o ukusima, al neke stvari će mi jednom netko morati objasniti. I ništa, naravno da nismo ušli, al srećom u prizemlju isto ima šank, i bilijar, i pizza (toplo preporučam, jedem je tamo već godinama i unatoč očekivanju da na takvom mjestu skupo platiš neko govno, odgovorno tvrdim da u cijelom Splitu nema tako dobre pizze), pa se vrijeme da izgubiti. Na odlasku doma, oko 5, primijetismo da se mrga s ulaza mako i dopustio svima slobodan ulaz na party. Ajde rekoh sebi, da uštedim 170 kunića i da prvi put u životu vidim to ćudo od partja. Ćorak pomislih čim sam ušo, već je gotovo. Normalna disko večer, ljudi okupljeni oko šankova, cuclaju pićenca i snimaju, par pičkica pleše na podiju, muzika buba uobičajeni dumdum ritam. Naručio sam mineralnu vodu za 20 kuna jer više nisam mogo pit. Kad smo krenili da ćemo doma leć, začuh aplauz nekolicine ljudi. Ponadah se da se neka pičija skinila gola ili barem skočila u bazen, kad ono, spazih nekog žgolju u ćošku kako vrti neke botune na nekakvom pultu. Pa to je DJ Pero, znači party još traje. Dapače, taj aplauz označavao je da je party na vrhuncu. Svejedno sam nastavio prema doma, al sa velikik upitnikom nad glavom. Neko će reć da sam seljačina koja ništa ne razumi, al pobogu ljudi objasnite mi nešto:
Zašto je ulaznica na party trostruko skuplja od rock koncerta ?
Jebeš sad zakone o ponudi i potražnji. Jedan dobar rock sastav ima šta muzičara šta tehničara, ekipu od deset ljudi. Nosi se poseban razglas, uređuje se bina, smišlja se koreografija, svjetlo, sranja...
Za postat dobar gitarista dobre grupe morao si cijelu mladost prčkat po žicama i miljon puta uvježbavat solo dionice i kurce palce.
A ode imaš jednog tipa kojeg ni ne primjećuješ da je tu, CD lupa isto ko i kad ga nema, ne vjerujem da je uložio ni stoti dio truda i novca koliko ulažu vrhunski glazbenici (ne mislim na zabavnjake neko npr. na Let3 ili Stefanovskog). I lola puni disko sa kartom od 170 kuna.
Ko je ode lud ?
.....
I odem doma u ćudu, a pekar Lekaj Dod ne radi da mi burekom posloži neke stvari, jebem ti život.