A jeste li znali ovo ?
Ususret novim pobjedama hrvatske nogometne repke evo jednog članka izvučenog iz literature. Tek toliko da se neke stvari postave na svoje mjesto.
...........
Tko je prvi nogom udario zrakom napunjenu životinjsku kožu u obliku kugle, predmet koji se pretežno naziva-lopta? Jesu li to bili samoljubivi Englezi, odnosno stanovnici Britanskog otoka, koji stalno ističu da su upravo oni prvi sustavno nabijali loptu, uljudili i doveli u red sporadično napucavanje te praktično izumjeli igru koja se danas naziva – nogomet. Prije su to mudri drevni Kinezi, koji su navodno međusobno nogama, leđima i ramenima u svrhu bolje fizičke spreme dodavali sličnim rekvizitom još u 3. st. Pr. Kr.za vrijeme Han, nazivajući tu igru tsu´chu. Možda su to ipak Japanci, koji su navodno pola stoljeća kasnije prakticirali kemari, tj. žonglirali loptom i dodavali se, iz pravilo da ona ne smije dotaknuti tlo? Možda drevni Grci, koji su radili nešto slično, nazvavši tu svoju razbribrigu skyros, ili pak Rimljani, koji su svoje dokoličarsko nogoloptanje ukrasili imenom harpastum¨?
RIMLJANI PRED DLAKAVOM KUGLOM ZABORAVILI ORUŽJE
Ništa od toga! Prvi se nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske, preciznije Dalmacije, a još preciznije na području Sinjske krajine, i to u – Trilju. Ovako je to bilo: nekoć davno, još u 1. st. pr. Kr., mladi ratnici ilirskog plemena Delmata, davnih stanovnika tih predjela, kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok, na njihovu nevolju, u cetinski kraj nisu stigli i osvajački rasploženi Rimljani, čijim su napadima dugo i hrabro odolijevali. Delmati ipak nisu uspjeli odoljeti snažnoj vojnoj sili, ali ovi zato nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo legionari VII. Rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su oštrili oružje i laštili borbenu opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošću za dobrobit carstva.
S obzirom na tadašnje razmjere Rimskog Carstva, nije trebalo proći mnogo pa da se lopta nabije daleko na svjetski teren, nogometna aktivnost proširi na grčki otok Samatrik, pa onda, na koncu, i ostatak svijeta. Čak i u ljubomornu Englesku, koja sebi tepa da je kolijevka nogometa.
Nakon dolaska Rimljana, vrli Delmati raspršili su se posvuda: bilo kao roblje po egejskim otocima, ili kao vojnici u Engleskoj, gdje su silom neveselih prilika služili vojsku. Sve ostalo je povijest, ili preciznije kazano – sadašnjost, s obzirom na trenutačnu svjetsku nogometnu histeriju.
Ako tko još s nevjericom gleda na iznesene podatke, evo prilike da promijeni mišljenje: osebujni entuazijast Josip Bepo Britvić, arheolog amater porijeklom iz Sinja, koji je živio od 1917. do 1982. godine, gotovo cijeli svoj život posvetio je dokazivanju i materijalnom potkrepljivanju spomenute tvrdnje. Na koncu mu je to, smatra se, i uspjelo. Naime, šetajući davne 1947. godine na svoj dvadeseti rođendan ulicama rodnog Sinja, u tadašnjoj Ulici oslobođenja broj 10, današnjoj Vrličkoj 10, ugleda je na kamenoj fasadi kuće usađeni reljef s likom mladića koji je prigrlio – nogometnu loptu. Uzbuđen zbog neočekvanog prizora, vrlo brzo je shvatio kako je riječ o nadgrobnom spomeniku iz 1. st. pr. Kr., koji je pronađen i iskopan na brdu Gardunu kod mjesta Trilja polovicom 19. st. No shvatio je i to da baš i nije uputno istrčavati se s tom teorijom, jer je postojala mogućnost da mu se naglo uruši društveni ugled i da bude proglašen sumanutim šarlatanom. Ionako su neki koji su malo bolje poznavali već kolutali očima te ga uvjeravali kako je vjerojatno riječ o običnoj – baloti, a ne o balunu.
- Više od 20 godina šutio sam i prikupljao dokaze, iz straha da me ne ismiju. Kad sam bio siguran da su dokazi neoborivi, upoznao sam svjetsku javnost – kazao je 1970. godine, u razgovoru s legendarnim splitskim kantautorom Tomom Bebićem, koji je tada bio novinar sarajevskog ˝Svijeta''. U ta dva desetljeća uspio je odgonetnuti dobar dio uklesanog natpisa pod likom Rimljanina, koji kazuje kako je posrijedi stanoviti Gaj Liberije, koji je u neko doba živio i, čini se, igrao nogomet u okolici Trilja. Proučio je potom stare rimske pisce, medju kojima i Seneku, gdje je našao opise nogometne igre, koji su jasno ukazivali kako im je ta sportska displina vrlo dobro poznata.
˝Zaustavlja loptu kao šepavac˝, ˝Moja je lopta˝, samo su neke od rimskih poslovica koje potrepljuju njegovu tezu, smatrao je.
|