Prvaci svijeta
Sad ću vam ispričat kako je vaterpolo klub Primošten postao neslužbeni prvak Europe.
Dakle, te divne srijede uputili smo se iz našeg tabora u Eindhovenu prema europskoj prijestolnici Briselu, Brusselu ili Bruxullesu, kako ga ko voli zvat.
Tamo nas je trebao dočekati naš čovik i igrač Filip kako bi nam olakšao snalaženje.
Odmah po ulazu u grad se gubimo pa autobus staje kraj prve veće zgrade. Tu ispadamo iz busa, pišamo, skidamo se, slikavamo i snimamo. „Filipe, aj dodji ovdje po nas, mi smo ti isprid, hm šta je ovo, NATO baze,“
Istog trena primjećujemo neke uniformirane tipove i goleme pse bez brnjica. Lagano nas okružuju i sa svih strana nam se približavaju, govore u voki-toki (tipovi, ne psi) i bulje u nas. Imaju i gadno oružje na leđima (i to tipovi, ne psi).
U to ulijeće Filip, šeretski se nasmije i kaže: Brže, bižte.
Autobus parkiramo ispred bazena gdje ćemo se vratit navečer odigrat utakmicu, i sa metroom odlazimo u centar.
Brisel je prekrasan grad i moram priznat da me se dojmio više od Amsterdama. Malo baca na Rim, a opet ima neki poseban šarm u kojem se sudaraju stari i novi svijet.
Filip nam je čak sredio i vodiča, točnije vodičku, našu žemsku Jopu koja je tamo na privremenom radu. Ona nas vodi nešto pojest i ja se ponadah da ću konačno maznit neki specijalitet o kojem su mi pričali. „Evo ovdje vam je najbolje“ – i pokaže ona na Giros restoran. Tužno slegnem ramenima, opet kebab, dvajstreći u ta 4 dana. Nije mi se dalo tražit dalje pa smazah tu dobru porciju girosa koja bi bila još bolja da nisam to stalno jeo.
Ipak, kasnije navečer sam se vratio i maznuo još dva.
No dobro, nismo tu došli samo jesti, važnije je bilo piti.
Za glavni grad zemlje čuvene po pivama bilo mi je čudno što je većina pivnica zapravo irski pub. Pošto i Jopa radi u jednom takvom, nakon 5-6 pubova došli smo i do njenoga.
Nakon cjelodnevnog obilaženja pubova i usputnog razgledavanja grada došlo je vrijeme da onako pijani odemo i do bazena odigrati protiv tamošnjeg najboljeg kluba Royal Brussel Poseydona, koji je donedavno držao titulu najboljeg u Belgiji.
Utakmica je bila presmiješna jer je tamošnji bazen do pola dubok, a od pola plitak oko metar i dvadeset tako da u obrani igraš rukomet, a u napadu vaterpolo, i obratno kad se promijene strane. Nevjerojatno je da u takvom bazenu igraju prvu ligu, a još je nevjerojatnije da te uvjete smatraju normalnima. Na polovici di je plitko je veća branka, al kad se naš Tonino digne – Vićan je kurac za njega.
Na bazenu naravno ima i žena, ali i one, kao i branke malo izlaze od standardnih gabarita.
To nam je pomoglo da koncetraciju uzalud ne razbacujemo po tribinama jer nas je već ionako sve udrio izlijev pive u mozak.
Sad se vraćamo na pitanje od početka priče.
Dakle, koji je glavni grad Europe ? – Naravno Brisel.
A koji je glavni grad Belgije i ko je njen vaterpolski prvak ? – E pa ovi lazari s kojima smo igrali i naravno opet Brisel.
Logičkim slijedom proizlazi da je prvak Belgije jednako prvak Europe, a kad dobiješ njih onda postaneš neslužbeni prvak. Svijeta dabome, jer van Europe je ionako kurac.
Ako ja i lažem o junačkim podvizima, ne laže uvijek superobjektivna Slobodna Dalmacija koja je kao ekskluzivu prenijela ovo:
Kasnije se naravno po Briselu lumpalo do zore, tamošnjim ženama smo ostali upamćeni kao izuzetno zgodni, ali vrlo slabo poduzetni i od alkohola oduzeti momci.
|
