TV
Eto me pogodila neka gadna prehlada. Teško mi je to reć al mislim da sam je skupio od Roka koji nam 2 noći nije dao spavati, a onda kad je jadničak prizdravio tatici je malo oslabio imunološki sustav.
Tako se ovaj vikend zabavljam uz tv što inače ne radim često, i volio bih istaknuti 2 emisije koje sam gledao sa velikim zanimanjem.
1. Dodjela nagrada za djelatnike godine
Nisam se uključio na vrijeme pa nisam odmah skužio da je turizam u điru. Nagrade je dodjeljivao Mesić, a dobitnike su proglašavali Mlakar i Kokosova. Kad je Oli prozvao neku gospođu za prodavačicu godine, očekivao sam u objašnjenju da je žena uspjela u ljetnim mjeecima prodati turistima peći za ogrijev, ili da je
napravila ne znam kakav uspjeh u prodavanju magle. Gospođa je međutim zaslužila nagradu jer je bila ljubazna sa kupcima dok je prodavala na dubrovačkoj tržnici u narodnoj nošnji. Svaka čast. Nagradu za najboljeg djelatnika na benzinskoj crpki dobio je neki momak. Ne zato što može istovremeno točiti u 3 automobila i istovremeno opsluživati 4-icu na blagajni, što je vratio izgubljenu vfreću s novcem ili što je savladao 6-članu naoružanu bandu pljačkaša. Momku je za dobivanje tako visokog priznanja bilo dovoljno što je bio ljubazan sa kupcima i kolegama na poslu. VRhunac je nastupio kad je dodjeljena nagrada za čistaća godine. Nju su pokupili zadarski škovacinski tandem Dado i Vlado za predanost poslu i profesionalan pristup. Takvog veselja i ponosa kod dvojice ljudi odavna ne vidjeh na televiziji. Dado i Vlado samo šta nisu proplakali od sreće dok im je Stipe uručivao priznanje za njihov rad. Mislim da ni onaj rudar Sirotanović nije više zaslužio nagradu za svoj profesionalni pristup i zalaganje. Gledajući ta dva čovječuljka kako se vesele i meni je suza kanila ko onomad kad je Goran osvojio Wimbledon nakon zadnjeg poena...
2. Drugo šta me oduševilo na telki dogodilo se jutros u 8 sati. Ne znam da li se to događa inače jer nedjelja ujtro u 8 sigurno nije termin kad gledam tv, ali ako vidim da se ovo događa svake nedjelje, onda eto mene pred ekranom i ubuduće u to vrijeme. Naime, prikazivao se crtić Lucky Luke u epizodi zvanoj Balada o Daltonima. Iako sam veliki fan Taličnog Toma moram priznat da se nisam baš načitao njegovih stripova kao npr. alanfordova, a za crtić nisam siguran da sam ikad i gledao. Radi se o dugometražnom crtiću vrlo vrlo dobro napravljenom, osim što ponekad nisam razumio glasove sinhronizirane od naših glumaca. Premda odavno imam 27 godina u guzici, odgledao sam crtić ko hipnotiziran ne mičići pogled sa ekrana niti na Rokovo dozivanje. Pokušavao sam mu objasniti koliko je ovo dobar crtić i da je puno bolji od teletabisa, ali njegova koncetracija nije bila duža od 2 minute. Šteta.
Valjda će imati priliku gledati Toma i za koju godinu kad malo stasa. Tada ću mu s guštom praviti društvo.
Eto idem sad pogledat naše rukometaše uz topli čaj.
|