normalan zivot

Subota radna

Jučer je bila prava tekma. Primošten : Adriatic 9:8. Jupiii !!! To je bio revanš za poraz iz prvog kola. Momci uopće ne igraju loše i mislim da bi mogli ćoknit bod Brodarici pa da mi opet budemo u igri za prvaka. Slijedeći vikend nam dolaze na domaći teren Filipjakov i Brodarica i to će stvarno da bude rat. Posli tekme je počela kišica pa smo ispod tende kafića Dora ispili prvi hektolitar piva, a posli se naravno pribacili na vino i do zore je bilo gadno.
Evo savjeta: Ako baš ne morate, nikad ljeti ne putujte autobusom jadranskom magistralom. Jutros je bila prava muka ježeva vratit se u Split iz Primoštena. Kako sam ostavio ženi auto, a danas radim popodne, jedina je solucija bila sjest u bus. Prva dva me uopće nisu primili jer su bili puni, a šofer bi me utješio sa: Stiže drugi autobus za 5 minuta. Nakon sat vremena čekanja ušli smo Vjeko i ja na prva vrata i Vjeko se odma ubacio do neke babe, a Dida ko Dida ležerno i polako ostao na nogama. Pravi je gušt nakon težeg pijanstva stajat u putničkom busu. Šofer je vozio kao da vozi kumpire, a kako u takvim busevima nema rukohvata, onda se moraš vatat za putnike koji sjede i stiskat želudac da im se ne izrigaš u krilo. Pravo je sranje kad bus dođe do Trogira jer tu izgubite svaku nadu da ćete se ikad više vozit brže od 0 km/h. Eto me sad na poslu, subota popodne, prodajni centar prazan, okice se sklapaju...
Opet mi je Tonino ispričao nešto šta valja objavit. To je anegdota o Oliveru Dragojeviću i Miši Kovaču i 99% je istinita.
Kad je mladi Oliver davne iljadu devetsto sedandeset i da me jebeš koje godine nastupio na splitskom festivalu sa pjesmom Moj galebe (Galeb i ja se zapravo zove), pitao je Mišu Kovača koji je onda već bio kralj, da šta mu se čini od njegove pisme. Vječito objektivni Mišo tada mu je rekao: "Olivere, ffssssst (uvlači dim cigarete), glas nemaš - to znaš. A ni pisma ti nije baš nešto."