Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 10.11.2008.
Zla baba iz vlaka
Što stariji ljudi znaju bit sebični, to je nevjerojatno. Hrvatske željeznice post opet. Ono boli ih briga za sve dokle god su njihove potrebe namirene. Bila sam svjedokom hrpu puta kako se stari penzići bahato, grčevito i glasno bore za svoja "prava", bez straha ili bez razmišljanja krše li tim svojim ponašanjem nečija tuđa prava i osjećaje. E, na takvu sam jednu sebičnu staricu naišla neki dan u vlaku na liniji Vinkovci-Zagreb. I mislim si da napišem post na tu temu ili ne. Pravda mora bit zadovoljena bar na ovaj način, pomislih. Napisah ovaj post za sve one koji su imali problema s pronalaženjem slobodnim mjesta taj dan u vlaku.
Što se dogodilo?
Baba je zauzela četiri (4) sjedala. Zamislite.
Namjerno je, podlo, sjela do prolaza. I onemogućila da itko sjedne na dva sjedala do prozora. Kako? Pa, tako da je digla svoje prljave noge na sjedalo preko puta. Užas! U početku je imala nekakav papir ispod, koji je vrlo brzo skliznuo tako da je cipeletine držala na sjedalu gdje ćete "sutra" sjesti možda baš vi... ili neko dijete...
Evo podle starice na slici. Fotkano mobitelom. Fotka mutna jer se i vlak drma.
Baba je prespavala cijeli put. Vlak je bio pun. Nitko nije babu drmnuo laktom u minival da se makne. Jer tko bi sjeo na prljava sjedala od babinih cipela.
Mene baba tijekom puta sve više uznemiravala. Ljudi ulaze, krcaju se u vlak, u svakom redu 2-3 ljudi, ako ne i 4. Samo baba sjedi sama i i dalje ne dopušta nikom da joj priđe na najprljaviji mogući način. Obratite pažnju na idućoj slici koje je doba dana. Baba i dalje u istoj pozi.
Za slučaj da je netko prepozna, molim da da njene podatke da kad netko bude pretraživao babino ime na Guglu završi na ovom postu, dabogda!
Baba je bila oduzeta cijelim putem. Kondukter je možda jednom-dvaput prošao vagonom. Stavio joj ogledalce pod nosinu i produžio dalje kad je vidio dah.
I vrhunac svega. Kad sam mislila da me babina bahatost ne može više iznenaditi, baba je ponovo udarila. Negdje pola sata pred Zagrebom se POPELA na sjedalo svojim malim prljavim gumenim cipelicama i skinula kofer. Nikog nije pitala da joj pomogne.
Zatim se obukla i krenula prema izlazu, a da uopće nije skužila da vlak kasni pola sata. Nažalost, o užas, nažalost, neka joj je blesača rekla "gospođo, vlak kasni pola sata, sjedite si još ako idete do Zagreba". A pokvarena baba se zahvalila i rekla "joj jako ste ljubazni" i sjela do nje. Nije se više vraćala na inkriminirano mjesto.
Jedina mi je utjeha kad sam izašla iz vlaka da su mene dočekali na stanici, a nju ne. Lutala je sa svojim minivalom i ehotonom u kosi po stanici. Ja sam se proderala kad sam prokomentirala pokraj nje "evo to je ta baba što sam vam spominjala!". Ostali su s podsmjehom odmahivali rukom, kao s čim se ja uznemiravam. Ali mene baba stvarno iznervirala. Nisam sigurna je li čula moj komentar jer je panično-fokusirano tražila poznato lice na polupraznom zagrebačkom kolodvoru. Nije našla nikog poznatog. Možda da je ostala u vagonu, popela se na sic i digla suknju. Garant ne bi prošla nezamjećeno.
Eto, svašta možete vidjeti kad putujete. Sad mi je lakše kad sam ovo napisala. Stavit ću ovaj post u rubriku "Obitelj" i "Zdravlje".
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
