Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 12.09.2008.
Hrana i posljednji detalji s Renesansnog festivala
Evo i posljednjeg bloka fotki s Renesansnog festivala. Bit će malo o Koprivnici, malo o prehrani na Festivalu i neke fotkice općenito... možda sam trebala podijeliti na još dva posta, ali, hajde, da ne razvlačim više toliko!
Već sam u prijašnjim postovima pisala kako je problematična bila klopa na samom Festivalu. Prvo, moglo se jesti na jednom, odnosno dva mjesta.
Na prvom mjestu bila je nenormalna gužva, jelo se ogromnog vola plus manju svinju (vidi prijašnje postove). Iako je bila istaknuta cijena za janjetinu, nje, naravno, nije bilo. Možda bih i probala vola, ali mi je bila odbojna ideja da stojim u redu od 20-30 ljudi (od kojih su neki čekali samo cugu) i onda na papirnatom tanjuru dobijem komad mesine. A ne, ne volim tako jesti. Na drugom mjestu dijelili su se neki ražnjići, istom ili možda čak gorom tehnikom pa smo donijeli odluku da idemo dalje klopati.
Okretale su se životinje na još dva-tri mjesta, ali to su bili isključivo za sudionike.
Jedan od mojih supatnika već je bio u Koprivnici pa je predložio PRC - Podravkin rekreacijski centar. Otišli smo tamo, ali kako su to poslijepodne planirali svatove, svi ostali su morali računati da će idući put imati više sreće sa stolom. Ambijent vrlo ugodan, duboka hladovina, zelenilo...
Otišli smo nazad u Koprivnicu i tamo se prošetali centrom. Netko nam je u Jagnjedovcu spomenuo da je dobra klopa u pivnici u centru grada. Ništa, hajdemo tamo...
Sam centar Koprivnice prilično pust. Mi smo na kraju završili u Podravkinoj pivnici koja se nalazila na doljnjoj slici skroz desno...
Uglavno je bila mesina na meniju, nisam znala što naručiti pa sam uzela neko carsko meso na žaru. Carsko meso je bilo malo masnije, morala sam rezati te dijelove, ostatak je bio ok. Ostali su bili, isto, zadovoljni s klopom, a posebno s činjenicom da je sve IZNIMNO jeftino.
Mi smo, zapravo, ostali šokirani. Sva jela 20-ak ili 30-ak kuna. Nevjerojatno. Ja sam uzela još juhu od gljiva na početku. Juha je,doduše, bila Podravkina, ali dobila sam sigurno pola litre juhe. Nije bilo šanse da to pojedem. Na kraju sam pojela dio štrukli, ok su bili. Svaka čast da nisu podigli cijene kao zbog Festivala, hehe...
Šetajući Koprivnicom (stalno hoću napisati "Podravkom") naišli smo na zanimljive informacije...
A i Ivana se spremala za nastup...
U samom središtu je veliki park, a u parku neobičan paviljon...
No, evo, vratimo se na Festival... gospođa s biserima je pisačica...
Gospodin kovač je imao fakat malu kovačnicu i pravi mijeh u funkciji...
Zastave prisutnih...
Modni mačak i ostali akrobati pokušavaju izbiti cigaretu iz usta nepoznatog gosta!
Evo postava djeva za gaženje grožđa. Ovu postavu je malo smlavila vrućina!
Na par mjesta bile su i ove sprave za onemogućavanje kretanja. Da ne spominjem da sam ja neko vrijeme bila uvjerena da simuliraju giljotinu.
Za kraj, odlazimo s regularnog parkinga, kad ono skužimo da je cijeli parking podijeljen po zonama.
Ako ste mislili da sam bila te sreće i parkirala na...
... varate se, završila sam na puno indikativnijem dijelu parkinga:
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.