Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
subota, 16.08.2008.
Kotli, 220 milja eura kuća, Aleja glagoljaša
Evo i posljednjeg posta o mom ovoljetnom provodu u Istri... što reći nego fantazija... stvarno sam uvijek uživala u Istri i uvijek si mislim koliko još toga ima za okrivati... Istra pruža sve za pravi aktivan odmor!
Pogled na Roč...
Usput, zadnji smo dan na moje inzistiranje otišli do jezera Butoniga. Meni stvarno nitko nije rekao da je to UMJETNO jezero. O ne, prvo smo ga JEDVA našli, a onda kad smo ga, konačno, registrirali u daljini skužimo da je umjetno. Hehe... a ja se napela tamo otići i okupati! Svašta!
Konkretno, za posljednji post odabrala sam poznatu Aleju glagoljaša, cesta je to koja spaja Hum i Roč na simboličan način. Uz cestu su postavljeni posebni spomenici u čast činjenice da je u ovom području u ono neko doba bilo središte glagoljaške pismenosti na ovim područjima.
Osim što smo se zaustavljali duž Aleje, otišli smo taj puta i do tajanstvenog mjesta Kotli, o kojem ću nešto više dalje u postu...
Glagoljica je prvotno sadržavala 38 slova i maksimalno je odgovarala slavenskom fonološkom sustavu. Ona je bila i brojevno pismo. Svaki je znak, slovo, označavao i brojnu vrijednost. K nama je glagoljica došla vrlo rano. Najveći dio hrvatske srednjovjekovne knjževnosti napisan je i sačuvan na glagoljskom pismu koje se smatra nacionalnim pismom Hrvata.
Evo par detalja s Aleje glagoljaša... (Šteta da nije bilo teksta na stranim jezicima za strance.)
Stol Sv. Ćirila i Metoda - kameni okrugli stol postavljen na tri noge na čijem obodu piše glagoljicom, latinicom i ćirilicom "Stol Konstantina Kirila i Metoda".
"Glagoljica je prvo slavensko pismo koje je izumio Konstantin Ćiril. Na tom pismu bile su napisane prve slavenske knjige. To je stilizirano, na poseban način uređeno pismo, koje oblicima slova nije slično nijednom europskom ni azijskom pismu.
Katedra Klimenta Ohridskog postavljena je ispod jednog hrasta. Sastoji se od kamenog stola i nekoliko kamenih stolaca-blokova postavljenih okolo. Uspomena je to na prvo slavensko svuečilište koje je osnovao sv. Kliment.
Evo za Bugenviliju hehe...
Aleja glagoljaša je spomen-područje dugo 7 km, osmišljeno i realizirano 1977. godine. Posvećeno je glagoljašima, učenicima i nastavljačima književne, prosvjetne i civilizacijske djelatnosti Konstantina Ćirila i Metoda, slavenskih apostola i prosvjetitelja. ALeja glagoljaša sastoji se od 11 obilježja koja označavaju razvojni put i povijesnu ukorijenjenost glagoljice među Hrvatima, posebno u Istri.
A evo što je s mjestom Kotli. Dakle, mjesto je kao iz bajke... poznato je po mlinu koji se tamo nalazi i rijeci Mirni... U mjestu ima samo 15 kuća i jedno je od najatrakivnijih sela središnje Istre. U povijesti, Kotli su bili ekonomski najjače selo u okolici Huma. Nakon Drugog svjetskog rata krenule su migracije iz Kotli. Na prošlom popisu stanovništva samo je jedna osoba registrirana da tamo živi. Od 1994. godine radi se na očuvanju i obnovi ovog posebnog mjesta.
Nizak je vodostaj pa se komotno može hodati po koritu rijeke.
Ribice.
Samo je selo, čini se, potpuno napušteno, ali se renovira. Ima par kuća, a neke od njih su, gotovo pa u cijelosti obnovljene, dok se dio tek planira obnoviti. Očito su vlasnici skužili vrijednosti eko-turizma i kuća po unutrašnjosti Istre. Kako god, evo par fotografija čisto da probam dočarati ljepotu tog mjesta.
A pogledajte ovu fantaziju! Ostala sam zatečena! Pa to ovako ruševno izgleda premoćno, a kamoli još da se sredi! I tko je to tako fantastično smislio. A ono negdje duboko u Istri, neko malo selo i gle ljepote!
Ova me kuća totalno fascinirala.
Kao oči u zidu...
I, evo, konačno kuća iz naslova posta. Vrijedi 220,000 eura i na tržištu je za prodaju. Navodno ima sve živo unutra. Mene stvarno zanima tko bi kupio ovu kuću. Koliko god je lijep ovaj dio, Kotli su, ipak, pusto selo, Bogu iza nogu, bez ikakvih sadržaja, okolo šipražje. Bi li netko stvarno dolazio tu kad bi već i iskeširao 200 milja eura? Hm... baš smo raspredali što raditi s ovom kućom kad je kupite. Jel' bi vam netko ovdje dolazio u goste? Ne znam... Usput, čak sam našla na netu i oglas za tu kuću.
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
