Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 07.08.2008.
Roč me, baby!
Dakle, nakon što smo u jednom danu (i dahu) uživali u Humu i Motovunu, red je bio saznati gdje ćemo spavati. Na Učkoj nismo mogli, jer su nas od tamo ispirili s kratkim šu-šu. A kako su nas opili Hum i Motovun, mi potpuno zaboravismo da nismo riješili spavanje.
Prvo smo našli spavanje u samom Motovunu, na naše iznenađenje - nije bilo skupo, ali pod uvjetom da ostanemo više od 1 noći (dvije noći 110 po osobi/noći). To nam nije odgovaralo, jer nam Motovun baš nije bio pogodan za bazu pa smo odlučili krenuti više prema Ćićariji pa šta nađemo. Brzo dolazimo do Buzeta i tamo odlazimo u stari grad na brdu... hehe... to je bila avantura... em se tamo ne smije poslije 19h (a mi baš tad), em je sve usko, em ne kužiš gdje se može gdje ne, em odjednom u slijepoj ulici hehe... jedva smo se iskobeljali. Nigdje nismo vidjeli iznajmljivanje soba pa smo pitali neke ljude i oni nas uputiše u hotel ili u motelčić u samom centru na glavnoj cesti. Ne znaš koji je opskurniji. Ovaj hotel, brate mili, kao da iznajmljuje sobe, a osoblje ilegalno radi abortuse i depilacije nogu/ruku/brkova bez računa/PDV-a. Koma. A cijene? Ne sjećam se više, ali mislim da je bilo ono 50 eura ili tako nešto. Pa tko može u prastarom socijalističkom mastadontu imati obraza i tražiti tolike novce? hehe... Adios! Ne podnosim one koji hoće za malo truda veliku i brzu lovu.
Kako god, krećemo mi dalje... i u zadnji tren netko vikne "e, gle Roč! ajmo tu skrenuti vidjeti jel ima šta"... i skrenusmo mi uz škripu kočnica! Iako sam bila skeptična u početku, oduševila sam se čim smo došli!
Stali smo kod prve table za iznajmljivanje i prve kuće s lijeve strane. Izašla ja, standardna konverzacija: dobardan, dobardan, imatesobu, imamo, cijenastokunića, evonas! Za sto kuna po osobi dobili apartman s dvije sobe i kuhinjom svježe sređen i lijepo namješten! Plus satelitska antena. Hotbird. I s tim ima fora. Upalila ja tv, moram priznati da nemam baš iskustva sa satelitskim antenama, jer sam uvijek imala kabl, čačkam po kanalima, vidim ništa nije umemorirano. Dobro, sad ću ja. Znam da HB ima puno kanala, ali ovo... ovo je perverzija, stotine! No, u početku, listam ja listam, kad ono svaki kanal muslimanske molitve. Eventualno neki kanal s arapskim porno-reklamama i brojevima seksi telefona. Većinom molitve. Hrpe programa svuda vjera, vjera, vjera. Pa pomislili smo već da nam nisu gazde neki vjernici i to, šta li... Uostalom, i tako nam je bilo čudno zašto je sve super moderno sređeno, a tako povoljna cijena, mislili smo da je kvaka u vjerskom doškolovavanju gostiju. Meni nije smetalo, naučila sam na Al Jazeere i druge programe. Kasnije smo ih pitali, oni umrli od smijeha, kažu još nisu stigli srediti programe.
Tu skrenete lijevo, odmah na ulazu. Inače, u cijelom Roču ima soba za iznajmljivanje i svuda je 100 kunića po osobi (soba s kupaonicom), super! Ništa nije na crno, ne brinite. Inače, Roč je odlična lokacija za skitanje Hum, Motovun, Ćićarija... I za svaku preporuku!
Gazdarica se bavi zanimljivim hobijem, skuplja staro istarsko oruđe i razno-razni pribor. To je izložila u hodniku i super izgleda!
Kao i drugi Ročani i gazda se bavio auto-utrkama... evo njegov bagi (ili kako se već piše)... Mad Roč Max!
U Roču sam stekla i jednog jako dobrog prijatelja, a to je lijepi K. Fenomenalno dijete, presladak i pravi domaćin! Stalno nas je zabavljao. Ovdje sam se valjala od smijeha kako je smiješno kad vozi autić i dolje nožice. Inače, imao je jedno 4-5 automobila, sve nam je ispokazivao, ali ovaj mi je bio numero uno!
A pogledajte kako se Roč gradi...
Roč je, inače, malo fantastično mjesto u kojem čak imate par stvari koje morate vidjeti. Ne bi čovjek rekao! A nije uopće razvikan kao Hum ili Motovun. No, povijesnih stvari ima čitav niz za pogledati. Plus, Roč ima odličan položaj. A, ako niste znali, tamo se održava međunarodno natjecanje u sviranju harmonike. I malo dalje od Roča je Raspadalica - raj za paraglidere. Naravno da smo tamo otišli. Nažalost, tih dana vjetar nije dobro puhao pa nismo mogli vidjeti međunarodno natjecanje u paraglajdanju, koje je bilo taj cijeli tjedan. Šteta. Što ne znači da nismo otišli tamo vidjeti kako to izgleda!
U centru Roča je mali informativni centar, ima hrpe materijala, ljubazna cura... stvarno ugodno iznenađeni! U Roču morate probati njihovu bisku, navodno da ima afrodizijsko svojstvo. Nisam probala, iako nam je gazda ostavio. Imate dva-tri kafića, točnije birtije, hehe... ali sve je tako mirno, pitomo, ugodno... odlično sam se osjećala! Svi su ljubazni. Imate i jednu trogovinu u centru.
No, da ne duljim previše, evo fotki. Vjerojatno će ići u dva posta, da ne bi prevrnuli očima kad vidite dužinu!
Posveta harmonici... i drugim instrumentima!
U Roč dolaze, pričale su nam vlasnici apartmana, harmonikaši, paraglajderi i glagoljaši. Zapravo ima dosta turista koji se tu motaju zbog sportsko-glazbeno-edukativnih razloga. Baš zanimljivo, tko bi rekao! Mi smo se najviše šokirali kad smo čuli da se tih dana održava međunarodno natjecanje u paraglajdanju. Svašta! Divno!
Možete li vjerovati da itko može bit ovako ružan?
Nos, oči, čelo, usta... ajmeeee!
Ajmo dalje... Evo crkve sv. Roka...
Roč je dijelom opasan zidinama, a tik podno zidina baš je naš gazda napravio klupčicu (kako bi mi Slavonci rekli) s prekrasnim pogledom...
Nevjerojatno, ali neki tip je zatvorio u metar-s-metar prostora koker-španijela i iz nepoznatih razloga naučio ga da agresivno laje kad prolaziš. E! Koker-španijel kao pas čuvar?
E hehe a pogledajte ovo... ja mislila neko klupko odbačene oFčje vune ili tako nešto...
Kad ono živ ker!
Sveukupno su četiri psa u Roču.
Evo glavna gradska vrata i stražarnica iz 15. stoljeća. Fantastično!
"Roč je 10 km udaljen od Buzeta na cesti za Rijeku i nema ni 200 stanovnika. Naseljen je još od prapovijesti. Bio je naseljen i u rimsko doba. Tu su nađeni i staroslavenski grobovi. U srednjem je vijeku bio utvrđen zidinama s kulama (oko 15. st.). Dio tih utvrda se sačuvao. Sačuvana je romanička crkva Sv. Roka. A u crkvi Sv. Antuna, gotičkoj građevini iz 12. st. ugreben je glagoljski abecedarij."
"Roč je u srednjem vijeku bio središte glagoljaške pismenosti. Kao spomen na glagoljašku tradiciju Istre i Hrvatske, od Roča do Huma postavljena je Aleja glagoljaša, jedinstven spomenički kompleks, o kojem ću pisati u jednom od idućih postova."
Evo župne crkve Sv. Bartola u Roču iz 14. stoljeća!
Ma ne mogu sve fotke, bilo bi stvanro preveć i ovo je već pretjerano pa ću tu polako stati!
Kad smo odlazili K. nam je jako mahao... ovdje smo već odmaglili pa je smanjio mahanje, ali bio je tako sladak što nas je tako toplo i prijateljski ispratio... Preslatko umiljato dijete!
U slijedećem postu - Raspadalica i paraglajdanje oko Roča!
Ako vas zanima ovaj post, možda će vas zanimati i ostali postovi sa skitanja po Istri tih dana: potražite ih pod rednim brojevima 106.-114. u lijevom stupcu bloga.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.