Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 11.07.2008.
Suludi koncept održavanja koncerata u središtu grada - slučaj Osijeka
Za one one koji ne znaju, u širem središtu grada, više prema istoku i preko puta poznate Tvrđe, nalazi se jedan stari sportski kompleks koji uključuje par nogometnih igrališta (verzija: mali nogomet), košarkaško-rukomento igralište, atletska staza... onak' simpatično mjesto za sportska druženja na svježem zraku. Igralište se zove Srednjoškolsko igralište, skraćeno - Srednjika. Tu su hrpe generacija srednjoškolaca dolazile na tjelesni, uvijek je bilo puno rekreativaca, ma, jedno totalno pozitivno mjesto u gradu. Ima i zelenila i lijepo je uklopljeno u okoliš.
Ja ne znam koja osoba je došla na ideju da bi se na Srednjiki mogli održavati (hard) rock koncerti u večernjim satima u sklopu poznate priredbe Osječko ljeto mladih 2008. Stvarno me zanima tko je došao na tu kretensku ideju. Da ne spominjem da su nedavno KONAČNO sredili atletsku stazu. Adios stazi! Dalje, za one koji ne znaju, oko Srednjike se nalazi naselje puno zgrada, a zvuk sa Srednjike s tih koncerata šire se na sve istočne dijelove grada. Zamislite, prvo poslijepodne slušate probe, a onda navečer stravičnu buku koja se rasplinjuje ulicama. I tko uopće sluša hevimetalce!? Šta to nije odavno zamrlo? Katastrofa!
Konačno, što ne postoje neka pravila o razini buke u gradu? Gdje su ti inspektori koji to kontroliraju? (Ljuta sam, kao što vidite. ) Ne znam što je s roditeljima koji imaju malu djecu i bebe, koje moraju takvu buku slušati do kasno u noć? Ili bolesni ljudi? Ljudi koji već imaju problema sa spavanjem po ovim vrućinama? Što je s ljudima koji se hoće malo odmoriti navečer, jer ih ujutro čeka novi radni dan? Grrr! Da ulazim u neku od tih kategorija mislim da bih angažirala snajperistu s dobrim pogledom na binu.
Kako god, jučer sam pješaka prošla pokraj Srednjike i produžila dalje, prema drugom dijelu grada gdje sam išla slaviti rođoš jako dobre prijateljice. Na sreću, pao je na dan kad je na Srednjiki trebao biti koncert Deep Purplea. Tek sam kasno navečer saznala da nije u pitanju nikakav Deep Purple, nego nekakav Whitesnake. Hard rock i heavy metal me apsolutno nikad nisu zanimali. Sve mi je to isto. Usput, nitko na rođendanu s hrpom ljudi nije reagirao na činjenicu da sam uporno koristila termin "Deep Purple". Zašto? Zato što who cares za te grupe enivej! I de zamislite uopće grupu koja nastupa u Osijeku! Halo! Pa, koje to britansko rokersko dno moraš biti da nastupaš u nekoj maloj državi Bogtepitagdje u Europi i tamo u nekom malom gradu od 80-ak tisuća stanovnika. Džizs!
U prolazu sam pitala nekog sekjuritaša da dokle će ovo trajati (bilo je oko 18h). Kaže on pa prvi koncert treba sad početi (ja šokirana, jer igralište je bilo PRAZNO), drugi u 21h (koliko ih to ima!?), a glavni bend u 23h. O ne. Rekoh super, da znam do kad se ne smijem vratiti u dio grada istočno od Srednjike.
Ono što mi je bilo najsmiješnije jest činjenica kako je prostor bio ograđen. Dakle, Srednjika je, inače, okružena ogradom visokom možda 1,70m. E na to su stavili neke smiješne mrežaste konstrukcije koje su svezali za postojeću ogradu. Ja sam do tog trenutka mislila da je koncert besplatan, kao ono plaća grad. Kao što Zagrepčanima plaćaju Thompsona, tako nama Snekice doveli.
U 18h nije bilo žive duše unutar Srednjike. Jedna-dvije grupice ispred ulaza.
Uz pitanje, tko je drznik tko je odobrio ovakvu buku usred grada, druga totalna misterija mi je TKO je išao dati 150 kuna za ovaj koncert!? Čovječe, staneš IZA ograde i kao da si na koncertu. Hajde, ne vidiš baš pozornicu, ali who cares, čuješ i više nego trebaš. Uostalom, nemaju oni nikakav performans ala Madonna da ti je sad bitno da VIDIŠ što se događa. I mislim... Whitesnake ono... ne znam... sad sam išla pročitati nešto o njima... ajme! Dajte, ljudi, vratite se u 80-e, ostavite Osijek na miru! A Snekicama poručujem da se vrate u rodnu Britaniju i tamo sviraju po nekim jorkširskim selima. Hvala!
Usput, ne vjerujem muškarcima koji imaju dužu kosu od mene. I onima koji svoj penis zovu "white snake". O ne.
Za kraj, dobre vijesti. Vraćala sam se doma oko 22:30 i koncert je OČITO bio gotov, jupiiijeee, igralište poluprazno, grupice dječurlije očajnički skitaju okolo Srednjike u potrazi za nekim velebnim događajem koji bi im mogao uljepšati večer, policije na sve strane, zaštitara, gužve na cesti...
Dajte, ljudi, zna se gdje se koncerti održavaju. Leave Srednjika alone. Peace!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
) Ne znam što je s roditeljima koji imaju malu djecu i bebe, koje moraju takvu buku slušati do kasno u noć? Ili bolesni ljudi? Ljudi koji već imaju problema sa spavanjem po ovim vrućinama? Što je s ljudima koji se hoće malo odmoriti navečer, jer ih ujutro čeka novi radni dan? Grrr! Da ulazim u neku od tih kategorija mislim da bih angažirala snajperistu s dobrim pogledom na binu. 
