Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
četvrtak, 21.06.2007.
Snježnik(ovanje)
Prekrasno! Nije teško, a završni uspon iznad planinarske kuće do samog vrha super zanimljiv i izazovan! Hoćeeemooo reeeprrrizu!!
Put do gore je prekrasan. Imate nekoliko lijepih vidikovaca, gdje vam je Kvarner kao na dlanu!
Evo i Grobnika, ajme buke, do gore se orilo!
Krenimo redom. Doći do Snježnika nije problem. Putokaza na cesti ima bez problema. Tražite Gornje Jelenje. Šest kilometara od Gornjeg Jelenja prema Rijeci idete u brdo, oznake su super jasne. Cesta asfaltirana, sve super, pičite gore autom. Kad se krenete penjati u brdo, penjete se sve do doma Platak na nevjerojatnih 1111m! (Jel to namješteno? ) Platak je velika lijepa livada. Malo ispred doma, na šumskoj stazi uz Dom možete parkirati. Tih iza Doma imate početak staze na Snježnik. Do vrha ste uglavnom u šumi. Početak je malo nezgodan, blago i oveće kamenje, pa onda idete kroz neki gustiš granja i slično.. E sad što se tiče plana hoda..
Ljudi obično naprave krug do Snježnika pa preko Golice nazad, tako bi imali dva vrha. Mi smo išli na varijantu samo do Snježnika i nazad, aliiii.. u jednom trenutku put do vrha se račva. Tako možete dio puta ići na različite strane.
E mi smo gore išli kroz Grlo (35 min), a nazad grebenom (40 min) i - nismo zažalili, hehe.. Naime, bolje da idete ovako, jer je iznad doma neugodno za penjati se, a mislim da je još gore tuda se spustiti. Izazovno, ali onak' malo neugodno.
U jednom trenutku izlazite iz šume, dignete napaćenu glavu prema vrhu, kad ono dom! Napušten i u derutnom stanju, ali i dalje dom!
Vidikovac oko doma prekrasan!
Iza doma nalazi se put do samog vrha. Nije baš ugodan, dosta je strmo, visoko morate dizati nogu, koristiti alpinističke neke poteze i to.. ali super! Baš sam guštala, oslobađam se sve više!
Na ovoj slici vidite kako su oblaci odjednom krenuli na nas. Streslo nas.
A na vrhu puuušeee li ga.. Burni Bitoraj je lagani maestral naspram ovoga!
Nazad smo se vraćali grebenom, a sretali smo planinare koji su išli u suprotnom smjeru.
Počesto znamo vidjeti pse s planinarima i sad mene zanima je li to baš pametno. Pas je lud, ide za gospodarom gdje god, ali nekad mi se čini da planinari precijene svog psa i njegove male noge. Nije stvar samo u tome da psu ponesete vodu i hranu. I pas može rikavati i ima svoj bioritam! Istinita priča: liječnik poveo svog psa u Velebit, vrućine, ovo-ono, pas kolabirao, nosili ga nazad, davali mu dolje infuziju, kompletni kolaps organizma, na rubu smrti. Pa to je da poludiš.. Dakle, dobro razmislite prije nego što mislite da ćete učiniti dobro psu da ga povedete na 1500 m. Mislim da bi većina pasa rađe izabrala maženje po kvartu nego šprintanje uz brdo, ali dobro..
Evo veselije životinjice!
Povratak nazad bez problema, preletjeli smo stazu! Kako smo već negdje oko 2h završili s hodanjem nismo znali što ćemo dalje. Da vas ne gnjavim sa svim mogućim opcijama, na kraju smo se odlučili za Skrad. To što Platak nije u knjižici-sa-žigovima nije utjecalo na odluku da odemo na Skrad, koji, eto, igrom slučaja, jeste!
No, ono što nam se dogodilo na Skradu prelazilo je svu našu maštu!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
) Platak je velika lijepa livada. Malo ispred doma, na šumskoj stazi uz Dom možete parkirati. Tih iza Doma imate početak staze na Snježnik. Do vrha ste uglavnom u šumi. Početak je malo nezgodan, blago i oveće kamenje, pa onda idete kroz neki gustiš granja i slično.. E sad što se tiče plana hoda..
