Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 18.06.2007.
Kako je prošao još jedan planinarski vikend
Ukratko prošli smo vikend proveli najluđe i najaktivnije do sada! Prvo smo se muvali po Begovom Razdolju, bez problema otišli do vrha i nazad Bjelolasice i otkrili nove omiljene gazde kod kojih ćemo od sad spavati svaki put kad smo u blizini! Ujutro se probudili, otišli tankati gorivo u Fužine i nastavili za Snježnik! Vrh Snježnika me oduševio, ne samo prekrasan pogled nego i samo pentranje na vrh. Kako smo brzo završili sa Snježnikom palo nam na pamet zašto ne bi otišli na još koji vrh (sa žigom hehe) i odluka je pala ajmo na Skrad! Kako god, ono što smo se pogubili maloooo na Samarskim stijenama je ništa u odnosu kako smo se zeznuli na Skradu! Mila majko! Htjeli smo sami smisliti plan kako ćemo se popet na Skrad sa što manje napora. Kad ono.. osveta prirode! Trebalo nam je duže vremena nego da smo slijedili Poljakovu markaciju od centra Skrada koja je trajala 1h 30min. Napominjem, mi smo se popeli dosta s autom na brdo i kontali, treba nam još možda pola sata do 45 minuta do vrha. Kad ono.. lutali po šumi, nema nigdje markacije.. Hodali smo do vrha dva sata, što da vam kažem. Hehe.. ludo iskustvo! Pouka: Nema majci više mrdanja mimo markacija i mimo onog što nam naš dragi dr. Poljak kaže!
Najluđi i najaktivniji vikend! Pokupila sam čak tri žiga, popela se na tri prekrasna vrha, upoznala nekoliko jako zanimljivih ljudi i jela žablje krake, puretinu na roštilju s ljutkastim začinima i, naravno, finu janjetinu! No, ono što me gurmanski najviše oduševilo ovaj vikend je ova fenomenalna juha s više gljiva.. ajme, što je godila!
Danas ću se potruditi napisati zaostale postove i kako je bilo ovaj vikend. Lijepo mi se čini da tu napišem kretanja i putešestvije jer, očito je, puno toga zaboravim ili mi se pomiješa. Sad se već ozbiljno pridružujem bandi blogera-planinara na blog.haeru!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
