Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 22.05.2007.
Premužićeva staza i Rossijeva koliba
Ako nemate blage veze o planinarenju, ali bi htjeli nekog impresionirati, ugodno iznenaditi, opčarati i slično... Premužićeva staza je pravo mjesto za vas! Prošli vikend imali smo u planu Zavižan-Premužićeva staza-Rossijeva koliba u prvom danu, a u drugom danu Krasno-Kuterevo-šaranje po cestama premreženom Gackom polju. I ispunili zacrtano! No, idemo redom iz posta u post!
Kako doći do tamo?
Autom dođite do Krasnog, onda pratite znak za Zavižan. Kad dođete do metereološke postaje Zavižan možete tamo parkirati auto ili nešto niže gdje je neka mini-kapelica. Ali ako produžite pokraj te mini-kapelice možete doći tik do početka Premužićeve i tamo parkirati automobil. Za odlazak do Rossijeve kolibe ovom stazom treba vam 2 sata i isto toliko nazad. Računajući česta fotografiranja i zastajkivanja! Možete slobodno voditi i djecu, uz, naravno, standardni oprez. Bit će to pravi izazov, a zaista nije naporna. Usponi su blagi i jedva primjetni.
Zašto ova preporuka?
Premužićeva staza je građevinsko čudo i, kažu, remek djelo graditeljstva! Nekoć najnepristupačniji predjeli Velebita odjednom su postali itekako dostupni! I sve to prije više od sedam desetljeća.. Danas je, kako se kaže, "galerija na otvorenom" zbog svoje ljepote! Ako niste znali, stvaranje Velebita započelo je prije 260 milijuna godina!
Evo par činjenica:
- ova je staza ime dobila po svom projektantu inženjeru Premužiću, šumaru, koji je stazu projektirao i trasirao
- Premužić je rođen 1889. u Slavonskom Kobaču; završio je šumarstvo, ali se cijeli život bavio građevinarstvom; radio je na izgradnji niza putova na i izvan Velebita; bio je istinski ljubitelj prirode, posebno Velebita; umro je 1979. u Zagrebu
- kreće od Sjevernog Velebita pa sve do prijevoja Veliki Alan i onda do Oštarijskih vrata
- gradnjom ove staze sve ljepote Velebita postale su dostupne svima nama, amaterima..
- u knjizi Željka Poljaka 50 najboljih planinarskih izleta u RH jedino je Premužićeva staza dobila najveću ocjenu
- nije građena uz pomoć betona, cementa i suvremenih strojeva
- primjenjivana je tehnika gradnje koju su s koljena na koljeno prenosili stanovnici velebitskog Podgorja
- duga je nevjerojatnih 57 km, a duž Sjevernog Velebita ide 16 km
- prosječna širina staze je 1,20m
- prosječni nagib 10%, najviši 20%
- građena je četiri godine od 1930. do 1933., a zaposleni lokalci bili su dobro plaćeni
- svakih 700m do 1km nalaze se panoi gdje možete saznati razno-razne informacije o ovom kraju
- brojna se planinarska društva danas brinu za stazu i to se stvarno vidi - sve je čisto i održavano!
- Premužićeva staza poznata je po tome da hodate pa malo uživate u Velebitu i Lici, onda malo gledate more, pa opet red Like pa red mora.. strašno nešto! izmjenjuju se nevjerojatni krajolici..
Pogledajte ovo.. kao iz bajke..
Na više mjesta smo komentirali da staza i priroda oko staze djeluju potpuno nestvarno! Kao neka virtualna stvarnost!
Odlično je obilježena. Svakih cca 700 m do 1 km dobivate informaciju gdje se nalazite i ujedno saznate nešto o samoj stazi, flori i fauni oko same staze.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
