Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
ponedjeljak, 14.05.2007.
I. dio - Malo do Ogulina, Kleka, jezera Sabljaci i tako to (1.5.2007.)
Ukratko zašto, kako, s kim.. otići na Klek kod Ogulina:
- ako nemate što pametnije raditi i volite se rano ustajati onda možete pješke krenuti već od Ogulina
- ako ste malo komotniji onda fino dođite do sela Bjelsko, parkirate svoj auto kao ljudi u hladu i onda polako gore
- kako to izgleda u šumi u kojoj ste najveći dio puta do planinarske kuće.. fino ugodno, hladovina, uspon ok, povremeno se samo zadišete kao ludi.. putem ima koječega za sjesti i odmoriti.. ima i dosta poučnih panoa s informacijama, s tim da se dosta njih ponavlja..
- spominje se intenzivna nazočnost vještica u tom predjelu (tzv. klečke vještice)
- zgodan i uredan planinarski dom na 1000 m, možete jesti/piti/roštiljati/telefonirati/družiti se/što već.. nemojte se samo drogirati!
- cuga nije skupa
- nakon toga imate još 45 minuta do samog vrha (1181m)
- ne vjerujte oznakama, hehehe, radi se o jeeeftinim provokacijama vrhunaravskih planinara.. svakom normalnom planinaru treba bitno više od 15 minuta! pogotovo kad nastupe oni užasi od klinova i slično.. oblit će vas znoj i bez sunca!
- mjestimice morate poduzimati prave alpinističke performanse (nije baš ugodno, ali hajde)
- ovaj dio dalje je za izbečiti oči! i dok sam išla gore zapravo sam se preznojavala da kako ću dolje.. to mi je malo dekoncentriralo užitak..
- ova bijela buksa na vrhu je neki televizijski korepetitor.. užasno nagrđuje prirodu, vidi se još od dolje s ceste
- što se više približavate to se više sablažnjavate što-to-tu-radi.. ali tako valjda mora biti, ne znam.. pih!
- inače, ako nećete ići na sam Klek možete krenuti do tzv. Klečica, treba vam nešto više od pola sata; mi nismo, ali pogledajte kako izgledaju Klečice i u daljini Gorski kotar (uključujući i autocestu Zagreb-Rijeka)
- e da! kad dođete gore, osim što se prvo šokirate ako niste ponijeli svoj planinarski dnevnik kao ja, onda je drugi šok to što nemate ni one tinte/tekućine/što li već da bi natunkali žig.. ništa.. tu će svakog prosječnog planinara koji slično razmišlja i djeluje kao ja početi hvatati - rezingacija i letargija..
- zato kad pogledate prostranstvo oko vas s vrha.. ajmeee... lijepo je!
- na samom vrhu možete vidjeti i omanji vidikovac koji ste prošli na putu na vrh na 1181m.. netko je pitao "hoće li se tu možda graditi restoran?" ja sam šutjela
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
ja sam šutjela 
