|
|
Dnevnik.hr
<
kolovoz, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam:
Za vas:Mala Crna
Godina:16
Škola:ŠPUD
slušam:gro toga... glupo je dijeliti se po žanru...
Potrebne stvarčice:
Blog.hr
Koncerti
Vip
Imageshack.us
Iskon
punkndisorderly
Aždaja
Trošim oči na:
R.P.R
Emina
GrimReaper
Iron Man
Highway Star
Bobo
Neki dan našla sam stari dnevnik... listajući stranice te stare knjige shvatila sam kak sam se užasno promjenila...
Nekad mi je dan bio totalno ispunjen,bila sam pretrpana obvezama,ali bez obzira na to imala sam vremena zabavit se,družit se s dragim mi ljudima i najbitnije smijat se...
Tad sam to mrzila... mrzila sam poslije škole trčat doma,na brzinu bacit nešt u kljun uzet gitaru i trčat u glazbenu... mrzila sam profu jer mi je stalno srala da ne vježbam... ali zapravo,to mi sad fali...
Fali mi gitara,rukomet... na tim treninzima sam se tak znala natrčat,izbacit svu energiju iz sebe,izmorit se... bila sam kvalitetno umorna,a opet stigla sam sve... učit,svirat,otić na trening,zabavit se s ljudima,smijat se... bila sam sretna... sretnija...
U to vrijeme čak nisam tolko ni na kompu visjela... ocjene su mi bile puno bolje... mrzila sam se ujutro budit, ić u školu isto ko i sad, ali tad je dan na kraju ipak ispao bolji... svaki dan je bila neka zajebancija, svaki dan sam se smijala.... to mi je bio razlog da se budim ujutro sa smješkom...
Ove godine to se uvelike promjenilo... nova škola,novi ljudi,novo sve... upoznala sam ljude slične sebi... tad sam mislila da su super,da me razumiju, da smo na istoj valnoj duljuni, da smo se jednostavno našli... ali zapravo,ovih godinu dana potratila sam bezveze... na svakodnevna bediranja, živciranje i svađe... od svih tih ljudi, onih s kojima sam se intenzivnije družila, ispalo je da je samo jedna osoba ok, samo jedna osoba je bila vrijedna truda, samo s jednom osobom sam se zapravo našla...
Ove godine izgubila sam sebe... zapravo nisam ni sigurna dal sam se ikad imala,ali izgubila sam nešto, dio sebe... ono malo crno djevojche koje se smijalo svakoj sitnici...
Jednom mi je netko rekao:
"Ljudi zaborave jednu stvar, ovo sad, trenutno, to jesi ti!
Zakaj si drugachiji nego prije?
Jer si se uslijed raznih chimbenika promijenio?
Na bolje, na gore?
Neovisno o tome, chimbenik mijenjanja je zhivot.
A ta se promjena zove odrastanje."
Ako je ovo,ove godine bilo odrastanje... onda ne želim odrasti, ne želim zatupjeti i gledati samo ispred sebe... ne želim se neprestano bedirat i imat glavu zaronjenu u kantu punu problema... ne želim to!
Kroz ovu godinu sam naučila što je zapravo život... čimbenik mjenjanja... istina nikad više neću bit ista... ali želim zadržati bar neke djelove stare ja...
Bez obzira na to što je godina bila praktički katastrofalna,kak se ono kaže u svakom zlu neko dobro,pa tako i u ovom...naučila sam nešto,naučila sam dosta...
Naučila sam i iz svojih i iz tuđih grešaka...
Shvatila sam da nema razloga da se ne smijem...
Nekad su mi sitnice puno značile... zašto nebi i sad?
Istina je ono:"Smijite se i svi će se smijati s vama, plačite i plakat ćete sami!" i zato se želim vratiti,vračam se...želim se smijati,želim da se svi smiju samnom...
...na kraju dana ja odlučujem kad se prestajem smijati...
I još nešto... ove godina zapostavila sam jednu osobu... osobu koja me slušala kad nitko nije, koja je bila tu kad nikog nije bilo... ali stvari su se promjenile... ja sam se promjenila,na žalost... ali vraćam se, pokušavam se vratiti na staro... a i ta osoba se promjenila...
Uglavnom,želim promjenit neke stvari... vratit one stvari koje mi fale,a meknut se od onih stvari i od onih ljudi koji me tlače, bediraju, živciraju ili kaj već...
Još jučer obrisala sam prašinu s gitare,žrtvovala nokte i počela prebirat po žicama...
Počela sam se smijat!:D
A sutra bi trebala na kavu s gore navedenom osobom da rasčistimo neke stvari...
Do sljedećeg tipkanja...
Sincerely yours Mala Crna