|
|
Dnevnik.hr
<
rujan, 2007
>
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ja sam:
Za vas:Mala Crna
Godina:16
Škola:ŠPUD
slušam:gro toga... glupo je dijeliti se po žanru...
Potrebne stvarčice:
Blog.hr
Koncerti
Vip
Imageshack.us
Iskon
punkndisorderly
Aždaja
Trošim oči na:
R.P.R
Emina
GrimReaper
Iron Man
Highway Star
Bobo
Neznam od kud da počnem... malo sam u šoku... zapravo zabrinuta sam, zaprepaštena...čudne stvari se događaju...
Zadnje vrijeme ljudi oko mene (oni koje poznajem ili njihovi bližnji) umiru!
To me rastužuje...počinjem se bojati...za one do kojih mi je stalo...za svoje bližnje...one ljude s kojima sam svakodnevno ili one koje ne vidim tako često,a opet su mi dragi...
Prije nekoliko mjeseci poginuo je Marin...konobar iz zvuka i nadam se da ga mogu nazvat i frendom...bili smo si stvarno ok... uvijek kad bi došli ujutro na kavu on bi spavao za šankom...uvijek bi nas ponudio keksima, nekad bi nam i kavu platio...a jednom nam je čak čokolino složio... zadnji put kad sam ga vidjela nitko od nas nije imao para za kavu... na kraju nam je svakoj doneso šalicu i unutra 2 zrnca kave... uvjek smo se znali nasmijati s njim... zajebancije je uvijek bilo... bio je tako dobar čak i kad nas je htio gađati pepeljarama jer smo ga zezale za dres... predobar čovjek... uživao je u tuđoj sreći... bio je tako drag... a sad ga više nema... imao je samo 24 godine =(
1983-2007 R.I.P.
negdje u to vrijeme...umro je i moj poznanik iz osnovne škole... imao je samo 17 godina...
a sad nedavno, negdje prošli tjedan poginuo je tata od poprilično dobrog mi frenda...
Prestrašno...
Oko mene samo smrt...nedavno je neki lik u blizini mog mjesta (ak se to uopće može tak nazvati) izmasakriro babu sjekirom... strašno...
I sad si razmišljam...jebote kolko ja ljudi znam koji su umrli,poginuli... ili oni ili njihovi bližnji... i onda, počinjem se bojati... za ljude oko sebe... one koji su mi fakat prirasli srcu... za one kojima sam svaki dan okružena... za sebe...
Mislim, znam ono...smrt je prirpdna stvar, mora i to jednom doći...bla bla... tak im je bilo suđeno, nisu imali sreće ili tak slične gluposti...ali to je nepravda!
Ne može tako! Ne želim da bude tako!
Zar netko tako mlad...dobar...nedužan...zaslužuje smrt u 17 ili 24 godini???
I oni ljudi 40-ih, 50-ih godina još su premladi da bi umrli!!!!
Ili netko tko je trebao tek doći na svijet... zar novorođeno dijete koje je udahnulo dva puta zrak zaslužuje umrijeti???
Trebala sam imati polusestru... ali nisu joj se dovoljno razvila pluća i jetra... tako da je umrla...nije doživjela ni 2 sata...
neki kažu tak je najbolje... kasnije bi se samo mučila... i sl. ali ja sam se tako veselila sisterki... maloj... koju bi preobratila u drugu ja... učila ju sve i svašta... ali jbg... smrt ju je posjekla tako mladu, tako malu, sitnu, s crnom kosicom...bila je premalena....
Ili cura iz moje osnovne... tad je imala samo 13 godina... imala je rak jetre... bila je na kojih 7-8 operacija i na zadnjoj iskrvarila doktorima na stolu... pa kakvi su to doktori??? kakva je to današnja medicina???
Kakav je to svijet??? Što se događa???
Zašto toliko nevinih i dobrih ljudi umire???
Zašto je netko tamo gore tako okrutan???
Zašto se sve to događa???
Koji je uopće smisao života???
Kako živjeti kad svake sekunde možemo umrijeti???
Toliko je pitanja žašto,a samo nekoliko zato!
Life is a path, death a destination...
očito je istinito...
Pozdraf...
Evo da se i ja malo javim...počela je škola...moglo bi se reći da mi je na neki način drago,a na drugi pak nije...drago mi je zbog zajebancije i ljudi,a nije zbog nespavanja...svaki dan budit se oko 5 i 15 pola 6...da bi stigla na vlak u 6 i 10,a dodem doma najranije oko 5....bljeee...al dobro,produra se...=)
tijekom ovih tjedan dva...neke stvari su se malo promjenile... došlo je do pomirenja...pomirila sam se s frendicom s kojom sam nekad bila super,ali to više nije ono što je nekad bilo,niti će više ikad biti...ali ok smo si...tolko da se bar možemo pozdravit...s nekima se nisam pomirila,niti kanim... šta je bilo bilo je...i sad je ovak kak je... a neke pak nisam ni vidla ni čula mjesecima...a kaj je najgore sjetim ih se svaki dan...i htjela bi da opet sve bude kao nekad... da se staro društvo okupi...znam da je to nemoguće,ali teško mi je pomirit se s tim..................
Što se tiće škole za sad je super...zajebancija,gluposti,smijeh...super! imamo većinu prejebenih profesora tak da se namam pravo još bunit...
pod oblikovanjem si možemo naručit pizzu...možemo slušat muziku i pod oblikovanjem i pod crtanjem...čak i na odjelu...super je...profesori se zajebavaju s nama...ma zwer!
svako malo smo na nekoj kavi...neki dan smo se čak napljugali u dvorištu!
i tak...nemam više ništ pametno za rač...zapravo ni ovo nije pametno,al... mah čudna sam...nakaj mi se događa...idem dok nisam počela gluposti pričat...
BYE!