priča o savršenom srcu

Mladic je stajao u sredistu grada razmisljajuci kako on ima najljepse srce u cijeloj dolini.
Prolazilo je kraj njega puno ljudi i svi su oni priznali kako je njegovo srce savrseno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu.

Da, svi su se oni slozili da je njegovo srce najljepse koje su ikad vidjeli.
Mladic je bio jako ponosan i jos se vise i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem...
Iznenada se pojavio jedan stari covjek ...... Mladic i svi ljudi koji su bili okolo cekajuci u red da bi vidjeli njegovo savrseno srce pogledali su u starcevo srce koje je udaralo snazno, ali bilo je prepuno oziljaka.. bilo je mjesta gdje su komadici bili premjesteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali ....bilo je nekoliko ostecenih dijelova. Ustvari, u starcevo srce bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali... i upitao ga je maldic:
- "Zasto tvoje srce nije priblizno lijepo kao moje?"

Stari covjek se nije slozio, a mladic je opet pogledao u starcevo srce ..nasmjesio se i reako:
-"Mora da se salis. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savrseno a tvoje je prepuno oziljaka i suza”.
- "Da”, rekao je starac – „tvoje izgleda savrseno i ja se ne takmicim s tobom.” – uzdahnuo je nekako srecno pa nastavio – „Vidis, svaki oziljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadic srca i dam ga toj osobi, i cesto mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali buduci da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih zavrsetaka koje dijelim, jer me podsjecaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadic srca....to su ti prazni dijelovi ...davanje ljubavi je rizik. Ovi oziljci su bolni, otvoreni su, podsjecajuci me na ljubav koju imam za ljude, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje cekam. I sada, vidis li sta je prava ljepota srca?”
......

Mora da je jako tuzno ici kroz ovaj zivot s cijelim ...netaknutim srcem....