29

ponedjeljak

siječanj

2007

od života

ne očekujem ništa, a spremna sam na sve.
Neće me iznenaditi, neće razočarati. Prepustit ću mu radost jutra, da probudi me. Kapima, bijelim lopticama, burom, vrelinom, nije važno. Neke se stvari vrte u krug. Ako se i vrte, nikad nisu iste. Hoću da uzmem to što nije isto. Bit svakako već poznajem. A ne volim da mi je dosadno. Ni poznato. Ni površno.
Ne očekujem ništa. Spremna sam na sve.
... ne mogu ni vama slagati, a kamo li sebi.
Uvijek očekujem nešto i nikad nisam spremna na sve. Zašto bi me inače boljelo, radovalo, zašto bi se osjećala izgubljeno, zašto bi se činilo da više ovde ništa ne može stati.
Inatim se samo. Nepopravljiva. Do kraja.

<< Arhiva >>

0