Najviše treba tražiti ono što će valjati uvijek zadržati."

Ovih dana često razmišljam o ljudima sa bloga. Ko su, odakle su, kako izgledaju, šta ih je natjeralo da otvore blog.
Ja sam tu relativno mali period, u odnosu na neke druge blogere. Otvorila sam blog jer mi je tada bilo potrebno da sve što se skupljalo u meni podijelim s nekim, da shvatim da ima neko tamo ko me razumije, ko može reći neku riječ utjehe.
I zaista tako se desilo. Upoznala sam osobe koje su mi svojom dobrodošlicom i lijepim riječima prirasli srcu. Na početku nisam znala ni ko su, ni kako izgledaju, ali sam ih upoznavala preko njihovih blogova. Njihove priče, pjesme, ispovjesti, pa i komentari na drugim blogovima formirali su u mojoj glavi sliku svakog posebno.
Neki su uvijek veseli, znaju me nasmijati, neki ostave uvijek poučan komentar, neki me ponekad znaju dirnuti u srce svojim postovima, čak se nekada zapitam koliko ima istine u sve tome. Da li svi izgledaju onako kako se predstavljaju?
Moj blog je ono što se mota u mojoj glavi, razna pitanja, na koja nekada nemam ni odgovor, ali znam da će ono što napišem neko pročitati, da ću ono što osjećam barem podijeliti s nekim.
A da li ćemo se ikada sresti?
....... nečije priče slične su mojim, u mnogim blogovima uživam, i nadam se da ću se bolje upoznati sa ostalima, jer su mi mnogi zaista prirasli srcu. Možda će jednom doći dan kada ćemo se i upoznati...ko zna...